Potuklo se
na tavanu meso, kulin šunku od zemlju otreso.
Tako ide jedan od često spominjanih slavonskih bećaraca koji spominje te slavonske delicije.
Probao sam svakakve hrane, bilo da je meksička, talijanska, indijska, arapska, japanska, ali nema ništa do moje slavonske kobasice, kulina, šunke, pa i čvaraka. Kada sam se vrato sa mojeg zadnjeg godišnjeg odmora poneo sam sa sobom u tu drevnu Mezopotaniju sada zvanu Irak sve te slavonske delicije. Skupilo se oko mene i amera, i indijaca i latinoamera, i jedan englez i afrikanaca i svi odreda kada su probali kulin, odmah dolazi osmjeh na lice, a slaninu i kobasicu da ne govorim. Odmah odbrusi ovaj englez kako bi mu sada dobro došlo jedno pivo. Pa rekoh, đe me nađe, kako samo znaš. Pokazo sam ja jednom ameru kako se kod nas jede i domaći kruh namazan svinjskom mašću onako malo posoljen, pa bijelog luka i mljevene paprike gore na mast. Vrhunac svega je bio kada je jedan makedonac doneo iz svoje sobe teglicu makedonskog ajvara. Svi smo nekako slatko mlatili po svemu tome, svi sihronizirano mljackali. Kaže jedan amer da je to specifičan osjećaj jesti tako nešto. "Smlatili " smo sve poredu, ne ostavivši ništa za kasnije. Nakon gozbe prvo pitanje je bilo kada ideš slijedeći puta na godišni. Moram priznati da sam u svom "frižideru" danima čuvao foliju u kojoj je bilo sve to zamotano, samo toliko da osjetim miris moje slavonije i odmah mi je lakše.
Tako ide jedan od često spominjanih slavonskih bećaraca koji spominje te slavonske delicije.
Probao sam svakakve hrane, bilo da je meksička, talijanska, indijska, arapska, japanska, ali nema ništa do moje slavonske kobasice, kulina, šunke, pa i čvaraka. Kada sam se vrato sa mojeg zadnjeg godišnjeg odmora poneo sam sa sobom u tu drevnu Mezopotaniju sada zvanu Irak sve te slavonske delicije. Skupilo se oko mene i amera, i indijaca i latinoamera, i jedan englez i afrikanaca i svi odreda kada su probali kulin, odmah dolazi osmjeh na lice, a slaninu i kobasicu da ne govorim. Odmah odbrusi ovaj englez kako bi mu sada dobro došlo jedno pivo. Pa rekoh, đe me nađe, kako samo znaš. Pokazo sam ja jednom ameru kako se kod nas jede i domaći kruh namazan svinjskom mašću onako malo posoljen, pa bijelog luka i mljevene paprike gore na mast. Vrhunac svega je bio kada je jedan makedonac doneo iz svoje sobe teglicu makedonskog ajvara. Svi smo nekako slatko mlatili po svemu tome, svi sihronizirano mljackali. Kaže jedan amer da je to specifičan osjećaj jesti tako nešto. "Smlatili " smo sve poredu, ne ostavivši ništa za kasnije. Nakon gozbe prvo pitanje je bilo kada ideš slijedeći puta na godišni. Moram priznati da sam u svom "frižideru" danima čuvao foliju u kojoj je bilo sve to zamotano, samo toliko da osjetim miris moje slavonije i odmah mi je lakše.







