Pročitao sam jedan zanimljivi vic:
Kaže učiteljica đacima:
- Tko od vas za sebe smatra da je glup, neka ustane.
Svi sjede, nitko ne ustaje. Poslije dužeg vremena, ustaje Perica. Učiteljica sva zapanjena, ne može vjerovati da on za sebe smatra da je glup, pa ga upita:
- Štaaaa!? Ti sebe smatraš glupim???
A Perica odgovori:
-Ma ne, nego mi bilo žao da sami stojite!
Zanimljivo je to u stvarnom životu. Osobno sam imao često slučajeva da su ljudi koji su u trenutcima bili meni nadređeni u poslu svojim izjavama "napravili" od sebe glupana.
Ako sam ja ili netko od prisutnih istim ljudima ukazao na glupost koju su izrekli bili smo označeni kao buntovnici, pametnjakovići ili slično.
Osobno mislim da nema ništa lošije od toga da imate za šefa nekoga tko je postavljen putem nepotizma na tu poziciju, a njegove kvalitete i educiranost na razini su neodgojenog sedmogodišnjaka.
U tome slučaju pokušate provesti u stvarnost onu izreku "kroz jedno uho ušlo, a kroz drugo izašlo". Takvi su tzv. "tatini sinovi ili tatine kćerkice". Pored takvih ljudi gdje je kvocijent inteligencije nepoznata varijabla teško je provesti bilo kakvu uspješnu poslovnu odluku i to rezultira propašću posla.
Još lošije od toga je da za šefa dobijete osobu koja je netom "izašla" iz vojnog programa. Takve osobe su naučile da se njih pokorno sluša i da nitko ne smije procjenjivati koliki je stupanj glupoće izletio iz njihovih usta. Takve osobe "operirane" su od tolerancije i poslovne snalažljivosti.
Kaže učiteljica đacima:
- Tko od vas za sebe smatra da je glup, neka ustane.
Svi sjede, nitko ne ustaje. Poslije dužeg vremena, ustaje Perica. Učiteljica sva zapanjena, ne može vjerovati da on za sebe smatra da je glup, pa ga upita:
- Štaaaa!? Ti sebe smatraš glupim???
A Perica odgovori:
-Ma ne, nego mi bilo žao da sami stojite!
Zanimljivo je to u stvarnom životu. Osobno sam imao često slučajeva da su ljudi koji su u trenutcima bili meni nadređeni u poslu svojim izjavama "napravili" od sebe glupana.
Ako sam ja ili netko od prisutnih istim ljudima ukazao na glupost koju su izrekli bili smo označeni kao buntovnici, pametnjakovići ili slično.
Osobno mislim da nema ništa lošije od toga da imate za šefa nekoga tko je postavljen putem nepotizma na tu poziciju, a njegove kvalitete i educiranost na razini su neodgojenog sedmogodišnjaka.
U tome slučaju pokušate provesti u stvarnost onu izreku "kroz jedno uho ušlo, a kroz drugo izašlo". Takvi su tzv. "tatini sinovi ili tatine kćerkice". Pored takvih ljudi gdje je kvocijent inteligencije nepoznata varijabla teško je provesti bilo kakvu uspješnu poslovnu odluku i to rezultira propašću posla.
Još lošije od toga je da za šefa dobijete osobu koja je netom "izašla" iz vojnog programa. Takve osobe su naučile da se njih pokorno sluša i da nitko ne smije procjenjivati koliki je stupanj glupoće izletio iz njihovih usta. Takve osobe "operirane" su od tolerancije i poslovne snalažljivosti.
Pitam se što je najbolje za činiti u tome trenutku i takvoj situaciji. Napustiti posao, spustiti se na njihovu razinu i uzvikivati parole "da tako je šefe, kako vi kažete šefe itd" ili pak skupiti strpljenje i mudro dokazivati što je zapravo pravi poslovni put.
Sve u svemu teška odluka.
Prije dvije godine jedan moj prijatelj izjavio svome šefu u takvoj situaciji " dok god dobijam svoju plaću, ti me možeš jebati koliko hoćeš. Samo da znaš, ja ti nikada neću guzicom miješati tako da ti nećeš nikada uživati, ali ja ću uzeti svoju lovu. "
