Eto me opet na godišnjem odmoru i opet putujem iz srca drevne Mezopotanije (sada bi prikladniji naziv bio prave vukojebine s obzirom na medjudsku situaciju a i ekonomsku situaciju koja vlada tim područjem) ravno za
Dubai i onda pravac Europa (premda nas iz RH ameri i ostali svrstavaju u pojam balkanci, a kada im kažem da je i taj jeb.... Balkan u Europu svi se čude i postavljaju pitanje pa zar Balkan nije u Rusiji). Da se vratim svojoj temi
Dubai. U svome blogu pod nazivom
Turizam iznosim svoje doživljaje iz Dubai-a međutim ovdje bi povukao paralelu između naše Jadranske obale i toga famoznog
Dubai-a. Budući da je ovo moj, silom prilika, 20 posjet Dubaji, jer moja kompanija ima svoje urede tamo pa zato i mi obični smrtnici putujemo tamo a poslije kuda koji mili moji. Nakon prvih par posjeta i obilazaka svega i svačega dojmovi se polako postrojavaju i svi utisci polako spuštaju svoju razinu iz područja neobjašnjivog oduševljenja na razumnu liniju razmišljanja. Ako izuzmemo sve te zgradurine, zgrade i zgradice, metro iz naučne fantastike, najviši oblakoder na svijetu itd itd i osvrnemo se na turističku ponudu za nekog recimo našeg pa čak i srednje bogatog čovjeka koji baš i nemože sebi priuštiti sedmodnevi boravak u hotelu Atlantis ili Kempinski ili Burj Al Arab (hotel jedro). Pitam se koja je razlika onda u odmoru na našem Jadranu ili u
Dubai. Kažu jedan od najvećih hitova nad hitovima je skijalište u srcu pustinje. Ma to je jedna strašno velika dvorana koja je stalno na temperaturi smrzavanja i za nekih stotinjak ili malo više dolara kupiš ulaznicu od sat vremena i iznajmiš svu opremu za skijanje po baš i ne jeftinoj cijeni i pravac na stazu, a ta staza dugačka po mojoj procjeni nekih 50 metara i vijuga amo tamo i to je sve. Kad to usporedim s Sljemenom, Platkom ili svakim malo većim brdom koje je okupano snijegom cijele zime, pitam se što je bolje. Bio sam u jednom noćnom klubu po imenu Brasti gdje je ulaz 100 Dhs ili oko 30 dolara ili oko 150 kuna. Klub je otvorenog tipa na plaži, sve je to lijepo, ali po mojem mišljenju takvih klubova imamo na Jadranu bezbroj. Bio sam i na safariju u pustinji. Nazoveš agenciju i dođu po tebe s super terencem i faca raspali kao da je na reliju po onim dinama sve do jedne oaze, premda mi se čini i da je ta oaza umjetno napravljena, tamo neki roštilj , djevojke plešu trbušne plesove, sve je to prekrasno za doživjeti i vidjeti. Međutim i mi u Slavoniji imamo takve ture na Kopačkom ritu, a da nekažem u Dalmaciji i Istri. Imamo mi i izlete i letove balonima, imamo mi i paraglajdere, i ama baš svih vrsta uživancija na moru i kopnu. Šlag na sve je da mi imamo i rafting na nekoliko rijeka koje nisu umjetne i koje su izuzetne prirodne ljepote.
A sada malo o hotelima. Ima ih u Dubaiu na tisuće, stvarno nevjerojatno na svakom koraku hotel. Međutim ako izuzememo one naj naj kojih je možda 10 % i u kojima noćenje iznosi od nekoliko tisuća dolara, ostali nemogu konkurirati hotelima na Jadranu. Odsjeo sam u Hotelu StarMetro u apartmanu u koji se sastoji od dvije sobe, kuhinjom, toaletom i kupaonicom. Raspitivao sam se koliko se plaća jedna noć u takvom apartmanu, jer nama kompanija plaća smještaj, i iznos se kreće, zavisi od danu u tjednu, od 400 do 700 Dirhama odnosno od 110 do 200 dolara za noć PO KREVETU, a u tom, apartmanu ima četiri kreveta što iznosi ok 440 do 1000 dolara za noć. Sadržaj hotela ravan nuli. Nema bazena, imaju malu teretanu i malu terasu. Kuhinja ravna nuli, švedski stol s vrlo malom ponudom (makaroni s umakom, pečeni krumpir, piletina pečena, nekakav gulaš i jedna vrsta vegetarijanskog jela i na jednom tanjuru voće i to je to.) U kupaonici postoji kada koju su izgleda renovirali i netko je okolo rubova silikonirao tako da je stvarno ružno za vidjeti sve to. U Dubajiju je velika patnja doći na odmor u šestom, sedmom i osmom mjesecu, jer je tolika sparina i vlaga u zraku da po danu niste u mogućnosti hodati vani, nego samo klimatizirana prostorija i to je to. Možda sam se ja zasitio toga Dubaji-a.
Prekrasan je to grad, ali je to umjetni grad, 90 posto svih tih uživancija je nedostupno za one koji nemogu potrošiti minimalno 2 tisuća dolara na dan (smještaj i provod). Zapravo je to dobar markenting, i samo ime nosi visoke cijene odmora. Kada bih imao pripremljeno dvadesetak tisuća dolara za jedan odmor prvi puta bi se sigurno odlučio za Dubai, ali drugi puta sigurne ne, jer za 20 tisuća dolara sigurno više uživancije i komocije mogu dobiti na Jadranu.
Pa zato probajte, tko voli neka izvoli. Bolje je biti gazda u svom dvorištu nego za istu lovu biti nitko i ništa tamo negdje daleko od svog dvorišta.
do pečenke" - reče jedan slavonac na upit tv reportera "što će te jesti i piti za vrijeme Božićnih blagdana", Zaključak je isto da slavoncima neće teško pasti posni badnjak jer će se na stolu obavezno naći riba, šaran, bilo da je sastavni dio fiš-paprikaša ili da je pečen na jedan od tisuću načina, zatim krumpir salata, pa još mnogo različitih jela koje silom prilika dobiju naziv "posna jela". A tek dan poslije! Teško da će ijedan stol pretrpjeti da na njemu ne bude fino rezana pečenka s hrskavom kožicom. Međutim bogastvo slavonske trpeze počinje s domaćom juhom, kuhanim mesom s dodatkom sosa, zatim pohano meso, sarma ili punjena paprika i na kraju pečena prasetina s dodatkom krumpira. Tu se još nesmije zaboraviti niti cikla, kisela paprika i kiseli krastavci i hren. Stvarno smo narod koji voli bogatu trpezu, narod koji voli uživati u hrani.
