Svakodnevno se divim tome mladom čovjeku koji nastavlja ostvarivati uspjehe u teškom i opasnom sportu.
Uvijek mi "prolete" kroz glavu slike kada je ležao u bolnici. Onako "zakrpanih" i zagipsanih koljena. Sve one žice i žičice koje su virile iz noge i onda njegov osmjeh i optimizam "eto mene za tri mjeseca na skijama".
Tada sam onako žalosno provrtio kroz svoj mozak "ma de čovječe bit će super ako staneš na svoje vlastite noge".
Kada sam ga vidio opet na skijama opet upitna pomisao "pa gdje ćeš opet". Onda opet pad i teška ozljeda, opet bolnica, opet operacije i operacije i eto njega opet na skijama.
Svaki puta bi se taj momak vraćao sve jači i jači. Otkud mu snage, otkud mu volje, otkud mu ta upornost.
Kad ga pogledam kako se sjuri niz one snježne padine odmah me obuhvati ljudski ponos i inat, dobijem neku dodatnu snagu u borbi sa svojim problemima koji nisu ni približno teški kao što je Ivica imao.
Postao je simbol ljudske upornosti, ljudske volje, ljudske snage.
Uvijek mi "prolete" kroz glavu slike kada je ležao u bolnici. Onako "zakrpanih" i zagipsanih koljena. Sve one žice i žičice koje su virile iz noge i onda njegov osmjeh i optimizam "eto mene za tri mjeseca na skijama".
Tada sam onako žalosno provrtio kroz svoj mozak "ma de čovječe bit će super ako staneš na svoje vlastite noge".
Kada sam ga vidio opet na skijama opet upitna pomisao "pa gdje ćeš opet". Onda opet pad i teška ozljeda, opet bolnica, opet operacije i operacije i eto njega opet na skijama.
Svaki puta bi se taj momak vraćao sve jači i jači. Otkud mu snage, otkud mu volje, otkud mu ta upornost.
Kad ga pogledam kako se sjuri niz one snježne padine odmah me obuhvati ljudski ponos i inat, dobijem neku dodatnu snagu u borbi sa svojim problemima koji nisu ni približno teški kao što je Ivica imao.
Postao je simbol ljudske upornosti, ljudske volje, ljudske snage.
