Siniša Glavašević: "Priča za roditelje"

Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.
Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca. Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njihova radost veća u uzimanju negoli u davanju. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca.
Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga...

Siniša Glavašević: "Priča za roditelje"

Glupi šef !!!!!!

Pročitao sam jedan zanimljivi vic:

Kaže učiteljica đacima:
- Tko od vas za sebe smatra da je glup, neka ustane.
Svi sjede, nitko ne ustaje. Poslije dužeg vremena, ustaje Perica. Učiteljica sva zapanjena, ne može vjerovati da on za sebe smatra da je glup, pa ga upita:
- Štaaaa!? Ti sebe smatraš glupim???
A Perica odgovori:
-Ma ne, nego mi bilo žao da sami stojite!

Zanimljivo je to u stvarnom životu. Osobno sam imao često slučajeva da su ljudi koji su u trenutcima bili meni nadređeni u poslu svojim izjavama "napravili" od sebe glupana.
Ako sam ja ili netko od prisutnih istim ljudima ukazao na glupost koju su izrekli bili smo označeni kao buntovnici, pametnjakovići ili slično.
Osobno mislim da nema ništa lošije od toga da imate za šefa nekoga tko je postavljen putem nepotizma na tu poziciju, a njegove kvalitete i educiranost na razini su neodgojenog sedmogodišnjaka.
U tome slučaju pokušate provesti u stvarnost onu izreku "kroz jedno uho ušlo, a kroz drugo izašlo". Takvi su tzv. "tatini sinovi ili tatine kćerkice". Pored takvih ljudi gdje je kvocijent inteligencije nepoznata varijabla teško je provesti bilo kakvu uspješnu poslovnu odluku i to rezultira propašću posla.
Još lošije od toga je da za šefa dobijete osobu koja je netom "izašla" iz vojnog programa. Takve osobe su naučile da se njih pokorno sluša i da nitko ne smije procjenjivati koliki je stupanj glupoće izletio iz njihovih usta. Takve osobe "operirane" su od tolerancije i poslovne snalažljivosti.

Pitam se što je najbolje za činiti u tome trenutku i takvoj situaciji. Napustiti posao, spustiti se na njihovu razinu i uzvikivati parole "da tako je šefe, kako vi kažete šefe itd" ili pak skupiti strpljenje i mudro dokazivati što je zapravo pravi poslovni put.
Sve u svemu teška odluka.
Prije dvije godine jedan moj prijatelj izjavio svome šefu u takvoj situaciji " dok god dobijam svoju plaću, ti me možeš jebati koliko hoćeš. Samo da znaš, ja ti nikada neću guzicom miješati tako da ti nećeš nikada uživati, ali ja ću uzeti svoju lovu. "