Da, kapetane zar je toliko prošlo kako nema tvojih veličanstvenih poteza na košarkaškom terenu. Zašto je život tako okrutan da najbolji odlaze tako brzo. Toga dana 07.06.1993. otišao je košarkaški velikan, vođa, maestro, košarkaški Mozart, košarkaški umjetnik.
Mislim da je napisano mnogo o našem kapetanu, zato bi želio u nastavku prepisati nekoliko Draženovih izjava i što su drugi rekli o njemu.
"Znate da sam ga obožavao. Mislim da je bio najbolji košarkaš na svijetu i jedan od najvećih sportaša općenito. Usuđujem se reći i najveći. I danas je inspiracija mladima, dok oni koji su s njim igrali ističu kako su imali posebnu čast"
Juan Antonio Samaranch, prilikom podizanja Draženova spomenika (rad Vaska Lipovca) u Lausannei, koji upravo na njegovu inicijativu od travnja '95. krasi park Olimpijskog muzeja
"Nikad nisam propuštao jutarnji trening. Bilo mi je svejedno ustajem li se u šest ili sedam. U dvorani sam bio samo ja i čistačice. Postavljao sam stolce po parketu i vodio loptu između njih. Tako sam vježbao driblanje. Uživao sam u tome. Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio. "
Dražen Petrović
"Dražen me je gledao, upijao, valjda je tako u svakoj obitelji. Ozbiljno sam počeo s košarkom sa 12, 13 godina, Dražen je uvijek bio privjesak. Na svakom treningu stalno je pitao:“Kad idemo, Aco?“. U onoj istoj dvorani na Baldekinu, dva današnja koša i četiri drvena. Igrali smo zajedno i prije treninga i nakon treninga, i tu je nekako počela Draženova ljubav prema košarci, ljubav koja ga je držala jednakom žestinom do posljednjeg dana. I daha. Od prvih dana, imao je šest, sedam godina, lopta je bila veća od njega, stalno se motao, trčao, morao sam uvijek jednim okom gledati da ga netko ne pregazi. U protrčavanju, za vrijeme treninga, da ne krene za loptom. Uvijek je to želio. "
Aleksandar Petrović
"Bio je fanatik treninga. No nije bilo najvažnije to što je trenirao sedam ili osam sati dnevno, već zato što je trenirao baš svaki dan. Pazite, radilo se o dječaku starom 13 ili 14 godina. Nije ga trebalo tjerati da trenira. On je to činio iz ljubavi. "
Aleksandar Petrović
"Kad bi izgubio utakmicu protiv prijatelja na ulici, danima ne bi ni s kim pričao. Mrzio je gubiti i na kartama. Svaki puta kada bi doživio poraz sa Šibenkom, ostajao bi satima u dvorani i vježbao pucanje na koš. "
Neven Spahija
"S jednim milijunom dolara ili s pet, deset ili sto, opet možeš samo jednom dnevno ručati i večerati. "
Dražen Petrović
"Ostala je priča o košarkašu koji nikad nije vidio utakmicu koju ne može dobiti. Ni poziciju s koje ne može zabiti. Njegova je košarka uvijek nudila nešto više. Poezija u pokretu, kako bi napisali Amerikanci. Naš mali iz Šibenika koji je krenuo s Baldekina da bi – pokorio svijet. Nitko ga nije mogao zaustaviti. Ni Rick Adelman u Portlandu. Nitko ne može zaustaviti najveće, ne možeš ih ni usporiti. Najveće poput Dražena Petrovića. Za sve koji su ga barem jednom vidjeli. Konačni genijalac koji je košarku volio poput života. I više... "
Neven Bertičević
"Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše. Plakanje za jednim porazom, ma koliko bio bolan, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si sve dao za pobjedu, najbolje je zaboraviti. Zaboraviti odmah. "
Dražen Petrović
"Ovo je posao u kojem nemaš pravo na slab dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. I zato nikad nisam uzeo slobodan dan na parketu. Igrao sam za njih, klub. I za sebe. "
Dražen Petrović
"Ima nešto jače od mene. Najsretniji sam kada radim. Kada stojim, propadam. Teško mi je to opisati nekome tko nikad nije osjetio zvuk kada si sam u dvorani s loptom. "
Dražen Petrović
"Mnogo puta su me pitali odakle mi tolika volja, želja za treningom, glad za koševima kada sam u košarci sve postigaoi kada nemam potrebe za novim dokazivanjima. Odgovor nije težak: dok igram košarku, želim biti najbolji. "
Dražen Petrović
