Social Icons

twitterfacebookgoogle pluslinkedinrss feedemail

Ma kog će mi vraga te džukele, već imam dva u dvorištu



U prošlom postu govorio sam kako je susjedov nerast otišao u "ilegalu".  U ovom postu slijedi priča na istu temu ali sa dugačijim završetkom. 

Poznanik iz susjednog sela imao je isto tri nerasta i sve u svemu dobro je zarađivao. Naplaćivao bi seksualne usluge svojih nerastova, a vlasnici rasplodnih krmača bili su zadovoljni jer su "momci" odrađivali "slatki" posao vrlo kvalitetno. Svaki puta podizali su natalitet svinja sa dvocifrenim brojem. Promijenio se sistem u društvu, takvo oplođavanje rasplodnih krmača postaje ilegala, a umjetna oplodnja postaje nešto IN. Bojeći se visokih kazni i ljubomornih susjeda taj moj poznanik prodao je sva tri nerasta.

Nakon nekoliko dana posjetio je svoju tetku u Zagrebu. Tetka je zakoračila u osmo desetljeće života. Moj prijatelj nije ni slutio da će taj posjet tetki u Zagrebu biti presudan za pokretanje drugog business-a. Tetka je imala tri psa koji su imali sve potrebne papire i već su osvojili nekoliko nagrada na izložbama pasa. Za mojeg poznanika to su bili isti oni "avlijaneri" koje ima skoro svaka kuća u njegovom selu. Tetka je velikodušno ponudila da pokloni sva tri psa svojem nećaku jer ona nije više u mogućnosti da ih uzdržava. Nećak je promrmljao onako sebi u bradu "ma kog će mi vraga te džukele, već imam dva u dvorištu"
Kada je tetka spomenula da je dobivala za svakoga minimalno dvije tisuće eura, ali ih zbog ljubavi ipak nemože prodati neznancima. Tu se moj poznanik uozbiljio i počeo raspitivati o psima. Dobio je nekoliko knjiga od tetke i obećanje da će ga svaki dan zvati da ga savjetuje o brizi za pse. 

Sve u svemu, moj poznanik se prilagodio psima, a i oni njemu. Vodio ih je na izložbe i na razna natjecanja. Što je najvažnije pružila mu se dobra prilika za posao. Parenje takvih pasa košta i do nekoliko stotina eura. Javljaju mu se uzgajivači iz mnogih zemalja, jer ako pas dobije najbolje ocjene i odnese prvu nagradu onda mnogi žele ženke iste pasmine da pare sa najboljim psom. 

Kaže moj poznanik, s nerastima sam bio svinjar, zarađivao oko 150 kuna po "skoku", a sa ovim psima sam gospodin i jedno parenje i eto jedna prosječna plaća koju jedan radnik zaradi radeći cijeli mjesec.

Stvarno je to čudno. Za oplodnju svinja treba poštovati sistem i "unajmiti" gospodina veterinara, dok za psa je bitno da su ga ocijenili najboljim ocjenama. 






Otišao moj nerast u ilegalu



Za one neupućene, nerast je rasplodni mužjak svinje.

Od nedavno je zabranjeno na selu držanje nerasta u štali za rasplod i od sada oplodnja se mora obaviti isključivo na tzv. umjetni način, odnosno gospodin veterinar je preuzeo ulogu rasplodnog nerasta pa on mora oploditi krmaču. Razlozi su stvarno banalni, kao da se spriječe bolesti, a oni stvarni razlozi su veterinarski lobi koji je toliko jak pa su napravili veliki business. Onaj tko se usprotivi ovom zakonu biva kažnjen odnosno "opaljen" po novčaniku.
Jedan moj susjed je imao tri nerasta i svaki dan smo ga mogli vidjeti kako voza nerasta u tzv traktorskoj gajbi. Jedan "skok" naplaćivao je 150 kuna. Netko ga je prijavio i došla mu inspekcija pa nema više vozanja, morao je neraste poštrojiti, a i platio je "globu".
Prije tri tjedna sretnem ja njega i pitam gdje su ti nerasti. Odgovori on jasno i glasno ostali su bez jaja i nema više svrhe da ih držim, nakon nekoliko sekundi onako potiho i u povjerenju odgovori, ma dvojicu sam poštrojio a jedan je otišao u ilegalu. 
Nasmijao sam se do suza. 
Pa kako u ilegalu. 
Eto vidiš, nekada su prije šesdesetak godina partizani i komunisti djelovali u ilegali, danas se sve promijenilo. 
Danas je moj nerast u ilegali. 
Hajde dobro, ali neshvaćam kako izgleda ta ilegala.
E pajdo moj, to ti nesmijem reći, ako imaš krmaču sve se dade srediti, a ako nemaš bolje da i neznaš, jer moj nerast može lako ostati bez jaja, a ja bez ono malo crkavice koje zaradi on. 
Nisam dalje ni navaljivao u traženju odgovora. 
Eto i to smo doživjeli na selu. Domaće životinje koje su u slavonskom selu sastavni dio svake štale odlaze polako u ilegalu. 

Evo jedne zanimljive i smiješne priče koja bi itekako mogla postati stvarnost a ona glasi ovako:

Uzgajao dida Tunja svinje, kad jednog dana dođu ljudi u bijelom:
* Dobar dan!
* Dobar dan!
* Imate svinje?
* Imamo svinje!
* Jel' hranite svinje?
* Hranimo svinje!
* Pa čime?
* Pa djeca skupe đubre, otpatke sa ulice, ono, ovo, svinje super, zadovoljne, i tako...
* 1000 kn kazna!
* Što?
* Pa mi smo iz odjeljenja za zaštitu životnja, a vi im dajete đubre, kako vas nije sramota?
I on plati. 
Poslije nekog vremena dolaze ljudi u crvenom.
* Dobar dan!
* Dobar dan!
* Imate svinje?
* Imamo svinje!
* Jel' hranite svinje?
* Hranimo svinje!
* Pa čime?
* Pa žena skuha sarmu, čokoladicu, ono, ovo, prvo jedu svinje pa onda mi, sve super, ok, svinje napreduju i tako to...
* 5.000 kn kazna!
* Što?
* Mi smo iz zaštite ljudi, mnogi ljudi na svijetu nemaju šta jesti, a vi im dajete čokoladice, kako vas nije sramota...
Plati on. 
Poslije nekog vremena dolaze ljudi u crnom.
* Dobar dan!
* Dobar dan!
* Imate svinje?
* Imamo svinje!
* Jel' hranite svinje?
* Hranimo svinje!
* Pa čime?
* Pa ja im dadem po 100 kuna pa one idu kupiti šta hoće... 


Najviše čitani postovi u zadnjih 30 dana

 

My Blog List

My Blog List

My Blog List