Naručio sam patike za svoju djecu s amazon.com, original Adidas koje su koštale s popustom od 75% negdje oko 25 dolara a druge s istim popustom oko 30 dolara. Nakon nekoliko dana dolazi poštar s pismom od Carinske Uprave da im moram dostaviti original račun . Budući da prilikom uplate odmah na e-mail dobijem potvrdu o uplati i e-račun isti sam poslao gospodi fax-om jer nemaju oni e-mail adresu ili se s istom još nesluže.
I nakon još sedam dana evo meni paketa, ali prvo poštar kaže, prvo plati carinu i porez pa onda dobiješ paket. Kad ono iznenađenje!!! - 250,00 kn što je tada bilo oko 50 dolara, nema žalbe plati i uzmi ili pozdravi se, on vraća paket. Pitam ja njega ma gdje ćeš ti vratiti taj paket prijatelju moj. Pogleda me čovjek onako da iz očiju mu mogu pročitati misao "ajde plati i ne hjeb.... mene ovakog". Platim ja sav bijesan i odmah na internet da tražim pravdu. Jedino što sam našao je odluka vlade da do vrijednosti od 1000 kuna smijemo uneti robe bez plaćanja carine. Nakon samo par minuta zove mene moj otac da mu odem prijaviti kazan (kotao) za pečenje rakije i tvrdi mi da se to sada po novome mora prijaviti na carini, kao idemo u Europu, europska pravila i bla bla. Moram priznati nisam ga baš skužio jer po logici to je neka vrsta poreza koji se treba platiti u poreznoj a ne na carini jer je to još jedan glupi namet jadnim seljacima koji su zadnjih "milijun" godina pekli rakiju i još uvijek ju peku u domaćoj radinosti. Nakon moga poziva u poreznu dobijem objašnjenje da ipak moram ići u carinu. Uh, ko naručeno, odmah pristajem jer sam se želio dobrano raspraviti za one moje patike. Dođoh ja u carinu i gospodin mi lijepo objasni kako ja moram platiti taj namet za kazan ili kako ga cijelo selo zove "veseli stroj" i kako je to u odredbama ministarstva bla bla bla, sve u svemu to je znak da smo jako blizu EU. Ajde dobro rekoh, dođe Europa po par litara rakije pa neka i ona popije nešto, nego pitah ja za moje patike a gospodin mi reče druga kancelarije. U toj drugoj kancelariji sjede gospoda zatrpana papirima do stropa svi nešto kao rade. Na moje traženje objašnjenja odgovori mi gospodin da nisam upravu za onih 1000 kunića jer je to samo ako ja fizički unosim robu, a ako ju primam poštom onda je limit 150 kuna. Iznenađen i uvrijeđen što nisam upravu pitah ga a kako to da u cijeloj EU nema niti carine niti poreza za takve pošiljke a gospodin mi reče " pa nismo još u EU, kada uđemo i to će se izregulirati"
Pa kako sada to u onoj prethodnoj kancelariji smo ušli u EU i svako hoće malo rakije(čitaj love jer rakija je za svakog seljaka novac) a u ovoj još nismo pa RH bere što se ubrati može i dok može.
I nakon još sedam dana evo meni paketa, ali prvo poštar kaže, prvo plati carinu i porez pa onda dobiješ paket. Kad ono iznenađenje!!! - 250,00 kn što je tada bilo oko 50 dolara, nema žalbe plati i uzmi ili pozdravi se, on vraća paket. Pitam ja njega ma gdje ćeš ti vratiti taj paket prijatelju moj. Pogleda me čovjek onako da iz očiju mu mogu pročitati misao "ajde plati i ne hjeb.... mene ovakog". Platim ja sav bijesan i odmah na internet da tražim pravdu. Jedino što sam našao je odluka vlade da do vrijednosti od 1000 kuna smijemo uneti robe bez plaćanja carine. Nakon samo par minuta zove mene moj otac da mu odem prijaviti kazan (kotao) za pečenje rakije i tvrdi mi da se to sada po novome mora prijaviti na carini, kao idemo u Europu, europska pravila i bla bla. Moram priznati nisam ga baš skužio jer po logici to je neka vrsta poreza koji se treba platiti u poreznoj a ne na carini jer je to još jedan glupi namet jadnim seljacima koji su zadnjih "milijun" godina pekli rakiju i još uvijek ju peku u domaćoj radinosti. Nakon moga poziva u poreznu dobijem objašnjenje da ipak moram ići u carinu. Uh, ko naručeno, odmah pristajem jer sam se želio dobrano raspraviti za one moje patike. Dođoh ja u carinu i gospodin mi lijepo objasni kako ja moram platiti taj namet za kazan ili kako ga cijelo selo zove "veseli stroj" i kako je to u odredbama ministarstva bla bla bla, sve u svemu to je znak da smo jako blizu EU. Ajde dobro rekoh, dođe Europa po par litara rakije pa neka i ona popije nešto, nego pitah ja za moje patike a gospodin mi reče druga kancelarije. U toj drugoj kancelariji sjede gospoda zatrpana papirima do stropa svi nešto kao rade. Na moje traženje objašnjenja odgovori mi gospodin da nisam upravu za onih 1000 kunića jer je to samo ako ja fizički unosim robu, a ako ju primam poštom onda je limit 150 kuna. Iznenađen i uvrijeđen što nisam upravu pitah ga a kako to da u cijeloj EU nema niti carine niti poreza za takve pošiljke a gospodin mi reče " pa nismo još u EU, kada uđemo i to će se izregulirati"
Pa kako sada to u onoj prethodnoj kancelariji smo ušli u EU i svako hoće malo rakije(čitaj love jer rakija je za svakog seljaka novac) a u ovoj još nismo pa RH bere što se ubrati može i dok može.
