Veliki sam ljubitelj nogometa odnosno svih igara sa loptom uopće, ali nekako nogomet mi je na prvom mjestu. I sam sam nekih 15 godina aktivno igrao ili bolje rečeno pokušavao igrati sa svoje dvije lijeve noge. Međutim u ovom postu neće biti riječi o ljepotama i umijećima kontroliranja te okrugle kožno-krpeno-plastične kugle.
Zapravo htio bi malo progovoriti o visinama premije za igrače. Ovih smo dana bili svjedoci mjesečnoj neizvjesnosti tko će dodirnuti nogometno nebo. Isto tako smo mogli vidjeti u svečanim ložama mnoge znane i neznane suvremene robovlasnike odnosno one ljude koji će dobrano olakšati kesu s lovom na nekog mladog dvonožnog humanoida kako bi isti svojim odricanjem i fizičkim naporom udeseterostručio ispražnjenu kesu. Nikako mi nije jasno da netko ili neka organizacija ili bolje rečeno suvremena mafijaška obitelj sa svojim Don Mudracem iliti nogometnim menadžerom na čelu iskešira toliku svotu novca da sva sreća da postoje banke i internet bankarstvo jer bi se taj novac prevozio na odredište u šleperima praćen privatnim agentima i cijelom vojskom običnih ljudi koji bi prebrojavali tone obojanih papira ili se to ipak i radi tako zaobilazeći banke onako usput da drugi neznaju. Kako sam mogao saznati sami nogometaši dobiju isto svoj dio kolača ali znatno manji nego svi oni koji sudjeluju u toj trampi. Na kraju sve se svodi na novac, novac i novac. Mislim da su ti iznosi prilikom kupovine nekog igrača toliko bezobrazno veliki da to graniči s stvarnošću. Međutim nisam protiv te količine novca nego isto tako mislim da bi se trebalo uvesti neko pravilo da ako neka menadžerska organizacija želi uložiti nekoliko miliona eura ili dolara u kupovinu jednog igrača neka isti iznos toga novca uplati na račun neke bolnice ili nekog fonda koji financira razvoj zdravstva ili neka sagradi neku školu ili neka sagradi stotine kuća za one koji nikada nemogu stvoriti svoj dom ili neka što je i možda najbolje, neka plate stotine operacija koje bi poboljšale ili produžile život onima koji sami nemogu to učiniti. Svjedoci smo koliko se truda mora uložiti da bi se skupilo raznim humanitarnim koncertima ili dobrovoljnim prilozima da bi se nekome platila jedna operacija ili da bi se nekome djetetu produžio život, a za jednog igrača se u trenu iskeširaju milionski iznosi. Pa hajdete gospodo jedan euro za business jedan euro za plaćanje operacije i onda se busajte u prsa kako ste stvarno napravili posao koji je i na visokoj moralnoj razini.
Zapravo htio bi malo progovoriti o visinama premije za igrače. Ovih smo dana bili svjedoci mjesečnoj neizvjesnosti tko će dodirnuti nogometno nebo. Isto tako smo mogli vidjeti u svečanim ložama mnoge znane i neznane suvremene robovlasnike odnosno one ljude koji će dobrano olakšati kesu s lovom na nekog mladog dvonožnog humanoida kako bi isti svojim odricanjem i fizičkim naporom udeseterostručio ispražnjenu kesu. Nikako mi nije jasno da netko ili neka organizacija ili bolje rečeno suvremena mafijaška obitelj sa svojim Don Mudracem iliti nogometnim menadžerom na čelu iskešira toliku svotu novca da sva sreća da postoje banke i internet bankarstvo jer bi se taj novac prevozio na odredište u šleperima praćen privatnim agentima i cijelom vojskom običnih ljudi koji bi prebrojavali tone obojanih papira ili se to ipak i radi tako zaobilazeći banke onako usput da drugi neznaju. Kako sam mogao saznati sami nogometaši dobiju isto svoj dio kolača ali znatno manji nego svi oni koji sudjeluju u toj trampi. Na kraju sve se svodi na novac, novac i novac. Mislim da su ti iznosi prilikom kupovine nekog igrača toliko bezobrazno veliki da to graniči s stvarnošću. Međutim nisam protiv te količine novca nego isto tako mislim da bi se trebalo uvesti neko pravilo da ako neka menadžerska organizacija želi uložiti nekoliko miliona eura ili dolara u kupovinu jednog igrača neka isti iznos toga novca uplati na račun neke bolnice ili nekog fonda koji financira razvoj zdravstva ili neka sagradi neku školu ili neka sagradi stotine kuća za one koji nikada nemogu stvoriti svoj dom ili neka što je i možda najbolje, neka plate stotine operacija koje bi poboljšale ili produžile život onima koji sami nemogu to učiniti. Svjedoci smo koliko se truda mora uložiti da bi se skupilo raznim humanitarnim koncertima ili dobrovoljnim prilozima da bi se nekome platila jedna operacija ili da bi se nekome djetetu produžio život, a za jednog igrača se u trenu iskeširaju milionski iznosi. Pa hajdete gospodo jedan euro za business jedan euro za plaćanje operacije i onda se busajte u prsa kako ste stvarno napravili posao koji je i na visokoj moralnoj razini.
