Murphyjev zakon

"Lutajući" po internetu bez cilja naletio sam na Murphyjev zakon u Wikipediji koji glasi ovako:
Murphyjev zakon (engleski Murphy's Law) je životna mudrost koju je skovao američki inženjer Edward A. Murphy. Murphyjev zakon je mudrost koja čini niz izjava o ljudskim pogreškama i pogreškama u složenim sustavima. Murphyjev zakon u najpoznatijem obliku opisuje da "Ako nešto može poći naopako, poći će naopako". Odmah mi je kroz glavu proletilo tako puno događaja koji dokazuju da ta, na prvi pogled smiješna izjava, itekako ima temelje u životu koji mene nosi kroz ovo ludo vrijeme. Čupajući događaje koje sam spremio tamo negdje u zabačenom kutu moje podsvijesti nadajući se da ću ih zaboraviti stvarno se pitam pa zar je to moguće. Kada sam bio 100% siguran u sebe i svoj uspjeh tada mi se dogodio neuspjeh, ali nije to bio onaj neuspjeh sa pozitivnom nulom nego neuspjeh sa dubokim životnim minusom.
Isto tako bio sam svjedokom u mnogo situacija gdje su ljudi u razgovoru tvrdili da se njima neke stvari nemogu dogoditi zato što su oni ili staložene i racionalne osobe ili dobro potkovane životnim iskustvom ili školskim naobrazovanjem tako da im se neke, nazovimo ih nepredviđene situacije nemogu dogoditi (u to neračunamo smrt ili bolest). Jednom prilikom, iz vremena mojeg pionirskog businessa, pokušao sam jednom trgovačkom putniku objasniti trenutnu bezizlaznu situaciju, ali čovjek nije htio prihvatiti niti riječ. Već pomalo ljut i iznerviran rekao sam mu da se i njemu mogu dogoditi razne stvari da mu posao propadne ili da nemože ostvariti ni minimum zacrtananih ciljeva. Čovjek me pogledao i kroz smijeh cinično odgovorio "meni se nemože dogoditi takva glupost, ja sam razuman gospodin koji može predvidjeti svaku moguću grešku". Samo nakon četiri mjeseca čovjek me doslovno prosio za 400 kn, ostao je bez posla, ostao je bez ijedne kune i život mu je bio u raspadu. U prvoj sekundi mog saznanja za tu situaciju obuzela me velika radost (da, bio sam u pravu) ali onda uh heebo... pa kako se to dogodi ljudima. Takvih situacija imao sam bezbroj. Bilo je i onih smiješno-bezazlenih situacija koje čovjek nemože ni da razumije kako to da se može dogoditi takva glupost meni kada sam bio 100% ,ma što 100% ,ma milijardu posto da se nemože meni dogoditi to nešto, e to nešto me tako otreslo od zemlju da mi i danas prolete zvjezde oko glave, čisto onako za podsjetnik. Kako ide ona poslovica, jednom kada netko opeče jezik taj puše i na hladno. Pa neznam da li vrijedi ta poslovica. Ponekad pomislim da se protiv toga nemožemo boriti, ali ako je stvarno suđeno da se opalim čekićem po glavi tada ću se i opaliti. Uh, to mi se jednom dogodilo, opalim čavao ili kako bi moji slavonci rekli ekser i čekić odskoči i ravno u moju arkadu. Oblila me "supa" (čitaj krv) po čitavoj glavuči, a ovi koji su bili prisutni neznaju što bi, da li da se smiju (ma što da se smiju umirali su od smijeha) ili da kažu ma nepoznamo mi njega.
Još jednom "Ako nešto može poći naopako, poći će naopako" pa kako god
mi mislili da neće, vjerujte mi HOĆE!!!!!

Novac i suvremeni nogomet

Veliki sam ljubitelj nogometa odnosno svih igara sa loptom uopće, ali nekako nogomet mi je na prvom mjestu. I sam sam nekih 15 godina aktivno igrao ili bolje rečeno pokušavao igrati sa svoje dvije lijeve noge. Međutim u ovom postu neće biti riječi o ljepotama i umijećima kontroliranja te okrugle kožno-krpeno-plastične kugle.
Zapravo htio bi malo progovoriti o visinama premije za igrače. Ovih smo dana bili svjedoci mjesečnoj neizvjesnosti tko će dodirnuti nogometno nebo. Isto tako smo mogli vidjeti u svečanim ložama mnoge znane i neznane suvremene robovlasnike odnosno one ljude koji će dobrano olakšati kesu s lovom na nekog mladog dvonožnog humanoida kako bi isti svojim odricanjem i fizičkim naporom udeseterostručio ispražnjenu kesu. Nikako mi nije jasno da netko ili neka organizacija ili bolje rečeno suvremena mafijaška obitelj sa svojim Don Mudracem iliti nogometnim menadžerom na čelu iskešira toliku svotu novca da sva sreća da postoje banke i internet bankarstvo jer bi se taj novac prevozio na odredište u šleperima praćen privatnim agentima i cijelom vojskom običnih ljudi koji bi prebrojavali tone obojanih papira ili se to ipak i radi tako zaobilazeći banke onako usput da drugi neznaju. Kako sam mogao saznati sami nogometaši dobiju isto svoj dio kolača ali znatno manji nego svi oni koji sudjeluju u toj trampi. Na kraju sve se svodi na novac, novac i novac. Mislim da su ti iznosi prilikom kupovine nekog igrača toliko bezobrazno veliki da to graniči s stvarnošću. Međutim nisam protiv te količine novca nego isto tako mislim da bi se trebalo uvesti neko pravilo da ako neka menadžerska organizacija želi uložiti nekoliko miliona eura ili dolara u kupovinu jednog igrača neka isti iznos toga novca uplati na račun neke bolnice ili nekog fonda koji financira razvoj zdravstva ili neka sagradi neku školu ili neka sagradi stotine kuća za one koji nikada nemogu stvoriti svoj dom ili neka što je i možda najbolje, neka plate stotine operacija koje bi poboljšale ili produžile život onima koji sami nemogu to učiniti. Svjedoci smo koliko se truda mora uložiti da bi se skupilo raznim humanitarnim koncertima ili dobrovoljnim prilozima da bi se nekome platila jedna operacija ili da bi se nekome djetetu produžio život, a za jednog igrača se u trenu iskeširaju milionski iznosi. Pa hajdete gospodo jedan euro za business jedan euro za plaćanje operacije i onda se busajte u prsa kako ste stvarno napravili posao koji je i na visokoj moralnoj razini.