Vojnik političar

Ako imate vojsku lavova kojom upravlja jelen, tada ta vojska nikada neće biti vojska lavova. Tako je izrekao Napoleon - čovjek koji je jedno vrijeme bio strah i trepet cijele Europe pa i jednog dijela Azije. Mnogo je tekstova napisano o slavnom "malom tiraninu" kako ga neki povjesničari zovu. Uživao je slavu i poštovanje mnogih ljudi dok je bio vojskovođa, međutim kada se upustio i u političke vode tada je pojeo vrući krumpir. Mnoge povijesne ličnosti dok su bili vojskovođe uživali su čast i slavu, ali kada su se upustili u politiku tada nastupa brzopleti pad časti, povjerenja i poštenja narodnih masa. Vojnik je naučen da bude poslušan, da pored glavnog cilja, a to je pobjeda, da i njeguje čast i poštenje. Dok je politika, kako neki kažu "kurva" koja je uz tebe dok joj financijski valjaš. Na razne spletke, političke prijevare s vrlo malom količinom poštenja i iskrenosti vojnik se teško nosi. U takvoj situaciji većina osoba koje su politički angažirane i koje su vojnog iskustva uspostavljaju diktaturu, a to narodne mase nevole i eto ti naglog pada. Napoleon vojnik- poštovan u narodnoj masi, Napoleon političar omražen u narodnoj masi. Povijest se ponavlja i u sadašnjosti vojnim diktatorima je odzonilo.

Mlado, ludo i osta bez pola litre krvi

Još dok sam bio na Strojarskom faxu u Sl. Brodu, bio sam u ekipi koja je "disala" kao jedan.
Jednom zgodom predložio mi moj prijatelj da mu pravim društvo kako bi posjetio (zapravo iznenadio) jednu djevojku koja mu se sviđala i koja je radila u Brodskoj bolnici na odjelu transfuzije (mislim da se tako zvao taj odjel, ali sve u svemu tamo gdje se daje krv - dobrovoljno). Prihvatio sam više iz radoznalosti da vidim tu djevojku, pa ako nešto bude čudno da "vadim mast" svome prijatelju. Dok smo putovali cipelcugom do bolnice napričo je on meni svega i svačega lijepog o toj djevojci.
Iskreno nisam ni vjerovao da ćemo doslovno uletiti u bolnicu i to na taj odjel gdje "crpe krv" samo zato da bi rekli "ćao".
Međutim po onoj poslovici "mladi-ludi" stvarno smo uletili unutra, pronašli smo tu famoznu djevojku, stvarno zgodna, visoka, uljudna crnka, iznenađena našim posjetom, zapravo posjetom moga prijatelja jer mene i nije skužila, nego se odmah pogledom obrušila na toga humanoida do mene. Nije prošlo ni minuta od prve riječi "ćao" upita ona koju krvnu grupu imamo, ja izvali ko iz topa A+, zdrav ko dren, dok je prijatelj mudro čekao nastavak pitanja ili obrazloženje. Nastavak je bio u tome smislu da upravo bolnica treba hitno grupu A+ i da bi bilo lijepo kada bi "dobrovoljno" darivao krv. Moj pametni prijatelj reče da je jučer bio prehlađen i njegovo ono "dobrovoljno" osta za neki drugi puta. Mene brzo-potezno novopečena prijateljica odvede u drugu prostoriju i nakon kratkog pregleda već sam ležao na krevetu pumpajući bolje rečeno tjerajući krv u plastičnu vrećicu.
Tih nekoliko minuta prolazile su mi razne osvetniče misli prema prijatelju, pa nisam mogao vjerovati da moram , doslovno moram dati krv i to skoro pola litre kako bi on uživao u razgovoru s djevojkom. Dobacio sam mu da ću mu ja izvaditi dvije litre krvi samo dok mene otkopčaju sa ovog kreveta. Dobio sam odgovor , da se nesekiram barem ću se najesti, jer svatko tko daje krvo poslije se dobrano napapa. Ajde rekoh barem nešto, prođe mi kroz misli, kobasica, šunka i svega toga lijepog tako da mi se i osmijeh vratio na lice. Ispumpao sam ja tu svoju krv, odvedu me u drugu prostoriju na ručak. Jedna starija gospođa posluži me jednom konzervom sardina i komadićem kruha. Pa što je ovo rekoh, ja dade krvi a vi meni konzervu sardine. Veliki petak je, postni dan, dolazi nam Uskrs, kako to da neznaš. Onako namrgođen upitao sam onih dvoje da li će se oni vjenčat ubrzo, pa nisam ja džabe dao krvi a od vas ništa. Tako je i bilo, ništa od njih, barem je valjda bilo koristi od moje krvi za nekoga.

Al, sam bogat

Prije nekoliko dana slušam dvojicu poznanika kako razgovaraju i između ostalog jedan od njih izjavi: Al se sada osjećam bogato!
Pa kako se možeš osjećati bogato u ovoj vukojebini od Iračke pustinje - odgovori mu drugi.
Evo, upravo sam završio s ručkom, pečena teletina, pečeni krumpir, salate, sladoleda, voća, ništa me neboli, ništa mi nefali na mome tijelu, zdrav sam i to je bogastvo koje se nemože mjeriti niti uspoređivati.
Pa zapravo je istina. Bogat čovjek ne mora biti isključivo vlasnik nečega materijalnog da bi bio bogat. Bogastvo se može mjeriti i zdravljem, duhovnom snagom i onda dolazi osjećaj sreće. Da, čovjek je zdrav, sit, svi su mu živci na broju i mirno spavaju, pa kako se onda ne bi osjećao bogatim.
Tek sada u ovo doba interneta, TV-a, pa i papirnih medija možemo vidjeki koliko ljudi pati zbog bolesti i zbog gladi. Ljudi koji su zdravi trebali bi uživati u svojem bogastvu. Trebali bi poštovati i čuvati to svoje bogastvo jer nisu svi tako bogati kao zdravi ljudi.
Postoji ona poslovica, gol si došao na svijet, gol ćeš i otići, sve materijalno što stekneš je kratkotrajno i prolazno.

Okrutnost kapitalističkog poslovnog sistema

Puno priča o nezaposlenosti se vrti kroz medije.
Što se zapravo događa?

Tehnologija napreduje i tehnika u mnogo čemu zamjenjuje čovjeka. Još uvije čovjek je nezamjenjiv u uslužnim granama, ali u svim drugim poslovima polako postaje rob koji opslužuje stroj. Za velike kompanije a i za manje kopanije čovjek je kao potrošna roba. Sve se svodi na to dok te trebam dobar si, a kad te više nebudem trebao odlazi ili ako si u nekoj rizičnoj grupi koja mi može oduzeti lovu na bilo koji način opet nisi dobar.

Evo takvog jednog primjera.
Gledan jednog svog prijatelja jutros kao zabrinuto hoda na parkingu. Kaže mi dobio sam otkaz. Nasmijao sam se jer stvarno nisam povjerovao u tu izjavu, kao prvo, amerikanac je pa je manja vjerojatnost da će gazda amer najuriti svoga čovjeka, kao drugo radi šest godina na ovom projektu i nagrađivan je nekoliko puta za marljivost, trud i super organizaciju. Da, dobio sam otkaz, ponovio je. Osmjeh mi je pao s lica brzinom munje. Moje logičko pitanje ZAŠTO?, Što si zajebo?
Odgovor!!! Odgovor je stvarno neobičan, Odgovor, odnosno razlog otkaza je prekomjerna težina. Čovjek ima 15 kg više od njihovog prosjeka. Prije tri mjeseca svi smo morali obaviti liječnički pregled. Između ostalog se izračunavao BMI (body mass index) to je odnos visine i težine. Našim rječnikom rečeno čovjek je debel, ima 120 kg i ide kući. Sve ostalo, od tlaka, šećer u krvi, masnoća u krvi, sve je idealno, ali prekomjerna težina to je razlog.
Velikog gazdu ne zanima njegovo radno iskustvo, ne zanima ga njegova stručnost, ne zanima ga njegov dobri karakter, ne zanima ga njegova dobrota, rad, marljivost. Jedino je važno da on spada u grupu rizičnih koji mogu dobiti infrakt jer su teški.
Čovjek ostaje bez posla.
Zamislite da u RH ili BiH ili nekoj drugoj zemlji iz regije netko dobije otkaz zbog težine, pa tu bi skočile sve moguće stranke i druge udruge i svi bi uglas vikali i vikali.
Gospodo ovo je kapitalizam, Veliki gazda uočio opasnost za svoje novce i brzo potezno otklanja opasnost, bez obzira da li je ta opasnost vrlo, vrlo, vrlo minimalna i u obliku jednog humanoida.