Napisao sam komentar na jedan blog, odnosno post na temu politike koji glasi " Uvijek je slatko biti na vlasti ili Vlasti, jer ona ili Ona je ta koja nas čini zadovoljnima i sretnima i osigurava nam blagostanje, jedino u Hrvatskom slučaju ponekad i Remetinac. Zbog toga je preporučljivo koristi zaštitu kada si na vlasti odnosno Vlasti."
Kao pripadnik muškog roda dobrano razumijem zašto mnogi muškarci se žele "popeti" na Vlastu, ali ipak nemogu shvatiti zašto toliki žele se "dokopati" te vlasti koja se piše s malim poičetnim slovo. Reći će mnogi: pa novac, privilegije, dobri automobili, slava i mnogo štošta drugoga. Da, sve je to dobro, ali postoji i ona druga strana te vlasti. Nakon samo nekoliko mjeseci, pa i dana, onaj koji je na vlasti uvijek bude popljuvan od velike većine ljudi. Ista ta većina ljudi mu spominje majku u svakojakom obliku. Koliko god da bude pošten on ili ona su uvijek nepošteni u očima većine. Često se pitam što se "kuha" u glavama tih ljudi koje zovemo političari kada su izvrgnuti ruglu, psovkama, preziru? Kakve to živce treba imati da bi se sve to moglo ignorirati?
Volim često pogledati razne TV dokumentarce o životinjskom svijetu. U tome životinjskom svijetu kada glavni boss među životinjama izgubi to neko životinjsko dostojanstvo da bude vođa čopora, tada odlazi iz čopora, odlazi što dalje od drugih pripadnika čopora posramljen i na kraju umire ili ugiba u samoći.
Međutim vođe ljudskog roda iako posramljeni, popljuvani, nepoštovani nastavljaju kao da se nije ništa dogodilo. Bez obzira koliko dobili moralnih pljuski i šamara nastavljaju i dalje istim putem.
Vrlo zanimljiva pojava u ljudskom rodu koja traje od kada su ljudi stvoreni na ovoj kugli zemaljskoj.
Kao pripadnik muškog roda dobrano razumijem zašto mnogi muškarci se žele "popeti" na Vlastu, ali ipak nemogu shvatiti zašto toliki žele se "dokopati" te vlasti koja se piše s malim poičetnim slovo. Reći će mnogi: pa novac, privilegije, dobri automobili, slava i mnogo štošta drugoga. Da, sve je to dobro, ali postoji i ona druga strana te vlasti. Nakon samo nekoliko mjeseci, pa i dana, onaj koji je na vlasti uvijek bude popljuvan od velike većine ljudi. Ista ta većina ljudi mu spominje majku u svakojakom obliku. Koliko god da bude pošten on ili ona su uvijek nepošteni u očima većine. Često se pitam što se "kuha" u glavama tih ljudi koje zovemo političari kada su izvrgnuti ruglu, psovkama, preziru? Kakve to živce treba imati da bi se sve to moglo ignorirati?
Volim često pogledati razne TV dokumentarce o životinjskom svijetu. U tome životinjskom svijetu kada glavni boss među životinjama izgubi to neko životinjsko dostojanstvo da bude vođa čopora, tada odlazi iz čopora, odlazi što dalje od drugih pripadnika čopora posramljen i na kraju umire ili ugiba u samoći.
Međutim vođe ljudskog roda iako posramljeni, popljuvani, nepoštovani nastavljaju kao da se nije ništa dogodilo. Bez obzira koliko dobili moralnih pljuski i šamara nastavljaju i dalje istim putem.
Vrlo zanimljiva pojava u ljudskom rodu koja traje od kada su ljudi stvoreni na ovoj kugli zemaljskoj.
