Pročitao sam danas (24.05.2012) na sportskim vijestima kako Juventus nudi Drogbi plaću od 100 tisuća eura tjedno i 12 milijona eura samo da potpiše ugovor.
Lijepa i veoma privlačna lova za trčanje amo-tamo, ponekad zabij gol i budi pametan i pažljiv da te netko ne "pokosi" i izbaci te iz igre za duže vrijeme.
Odmah su mi proletile misli kroz glavu o toj velikoj lovi.
Međutim, čitajući dalje nailazim na pojmove, nema se, kriza je, onaj se ubio, grci grcaju u dugovima, a ni mi nismo daleko od toga.
Razmišljajući realno evo nekoliko slučajeva iz moje okoline:
1. slučaj
Prosječna plaća u našoj državi je oko 700 eura na mjesec. To znači ako imamo sreću da radimo 30 godina neki puni radni vijek tada ćemo zaraditi 252 tisuće erua. Da, 252 tisuće eura za 30 godina rada bez i jednog dana bolovanja ili nedajbože otkaza. Gospodin Drogba će to odraditi za samo dva i pol mjeseca ili za čitavih 75 dana.
2. Slučaj
Radim na "Bliskom Istoku", točnije u Iraqu u construction departmentu kao supervisor. Moja kompanija unajmljuje radnike od drugih kompanija tako da u mojem departmentu rade ljudi iz cijeloga svijeta.
Tako jedan "moj" Neplac zarađuje 500 dolara na mjesec radeći 12 sati na dan i to 7 dana u tjednu. Znači moj radnik zaradi 125 dolara na tjedan odnosno za 84 radna sata za sedam dana za vrlo težak posao. Pola dobije u kešu a pola mu ide a račun. Odmah šalje 100 dolara kući preko Western Uniona kako bi cijela njegova prodica i bliža i daljnja te nekoliko lijevih i nekoliko desnih susjeda imali za rižu i poneki pileći batak za cijeli mjesec. Kaže moj nepalac da o ima status kralja sada, jer hrani više od 12 porodica i to sa 100 dolara. Isto tako u tome njegovom selu izgradnja vrlo solidne kuće sa svim namještajem bi koštala od 5 tisuća do 8 tisuća dolara. Da, oam tisuća dolara. Znači Drogba bi mogao sagradti skoro pa 20 kućerina od jedne tjedne plaće, a od mjesečne plaće bi mogao sagraditi u Nepalu jedno manje selo.
3. Slučaj
Jedan moj radnik, inače Indijac, morao je patiti 4 tisuće dolara agenciji koja ga je dovukla da radi ovdje. Znači radi cijelu godinu a da nije ni dolara strpao u džep, nego vraća posuđeni novac kako bi dobio ovo radno mjesto. Vrlo težak posao 12 sti na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana je odradio na godinu bez dana odmora. Nekoliko dana je odradio u drugoj godini i kompanija je odlučila da ne treba više toliko radnika i šalje 25% radnika kući i taj indijac je u toj grupi. Zaradio je svega 200 dolara.
Pa zar to nije nepravda, ljudska nepravda, da tamo neki odabrani zarađuju radeći nešto što ih zapravo zbavlja toliku svotu novaca da ni sami neznaju gdje bi potrošili, a na drugom kraju ove kugle zemaljske netko rinta i rinta i rinta za koricu kruha ili šaku riže.
Pa kako toj gspodi koja upravljaju tim svim nogometnim klubovima nije sramota uopće pogledati bilo koga u lice, da li oni imaju TV, da li oni znaju da ova kugla zemaljska ima više od 7 milijardi ljudi.
Lijepa i veoma privlačna lova za trčanje amo-tamo, ponekad zabij gol i budi pametan i pažljiv da te netko ne "pokosi" i izbaci te iz igre za duže vrijeme.
Odmah su mi proletile misli kroz glavu o toj velikoj lovi.
Međutim, čitajući dalje nailazim na pojmove, nema se, kriza je, onaj se ubio, grci grcaju u dugovima, a ni mi nismo daleko od toga.
Razmišljajući realno evo nekoliko slučajeva iz moje okoline:
1. slučaj
Prosječna plaća u našoj državi je oko 700 eura na mjesec. To znači ako imamo sreću da radimo 30 godina neki puni radni vijek tada ćemo zaraditi 252 tisuće erua. Da, 252 tisuće eura za 30 godina rada bez i jednog dana bolovanja ili nedajbože otkaza. Gospodin Drogba će to odraditi za samo dva i pol mjeseca ili za čitavih 75 dana.
2. Slučaj
Radim na "Bliskom Istoku", točnije u Iraqu u construction departmentu kao supervisor. Moja kompanija unajmljuje radnike od drugih kompanija tako da u mojem departmentu rade ljudi iz cijeloga svijeta.
Tako jedan "moj" Neplac zarađuje 500 dolara na mjesec radeći 12 sati na dan i to 7 dana u tjednu. Znači moj radnik zaradi 125 dolara na tjedan odnosno za 84 radna sata za sedam dana za vrlo težak posao. Pola dobije u kešu a pola mu ide a račun. Odmah šalje 100 dolara kući preko Western Uniona kako bi cijela njegova prodica i bliža i daljnja te nekoliko lijevih i nekoliko desnih susjeda imali za rižu i poneki pileći batak za cijeli mjesec. Kaže moj nepalac da o ima status kralja sada, jer hrani više od 12 porodica i to sa 100 dolara. Isto tako u tome njegovom selu izgradnja vrlo solidne kuće sa svim namještajem bi koštala od 5 tisuća do 8 tisuća dolara. Da, oam tisuća dolara. Znači Drogba bi mogao sagradti skoro pa 20 kućerina od jedne tjedne plaće, a od mjesečne plaće bi mogao sagraditi u Nepalu jedno manje selo.
3. Slučaj
Jedan moj radnik, inače Indijac, morao je patiti 4 tisuće dolara agenciji koja ga je dovukla da radi ovdje. Znači radi cijelu godinu a da nije ni dolara strpao u džep, nego vraća posuđeni novac kako bi dobio ovo radno mjesto. Vrlo težak posao 12 sti na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana je odradio na godinu bez dana odmora. Nekoliko dana je odradio u drugoj godini i kompanija je odlučila da ne treba više toliko radnika i šalje 25% radnika kući i taj indijac je u toj grupi. Zaradio je svega 200 dolara.
Pa zar to nije nepravda, ljudska nepravda, da tamo neki odabrani zarađuju radeći nešto što ih zapravo zbavlja toliku svotu novaca da ni sami neznaju gdje bi potrošili, a na drugom kraju ove kugle zemaljske netko rinta i rinta i rinta za koricu kruha ili šaku riže.
Pa kako toj gspodi koja upravljaju tim svim nogometnim klubovima nije sramota uopće pogledati bilo koga u lice, da li oni imaju TV, da li oni znaju da ova kugla zemaljska ima više od 7 milijardi ljudi.
