Posljednjih dana na vijestima mogli smo pročitati jedan , po mojem mišljenju , bizaran slučaj u režiji našeg sudstva. Radi se o tome da je izvjesni gospodin Branko Brdar, 71 godinu star, zatečen u prekršaju, odnosno nije imao upaljeno svijetlo na biciklu u sred bijela dana. Naša revna policijska patrola zabilježila je taj strašan slučaj i uputila kaznu gospodinu u iznosu od 700 kuna, čija visina vjerojatno dostiže pola mirovine velike većine umirovljenika. Budući da se gospodin oglušio o plaćanje kazne sudac mu je "odrezao" tri dana zatvora, sve u skladu sa zakonima. Gospodin ipak nije završio u reštu jer se našao anonimmni spasitelj i uplatio tih 700 kuna u proračun.
Sve u svemu zakon treba poštivati.
Slažem se s tom tvrdnjom, zakon treba poštivati. Neću sada uspoređivati propuste iste te prometne policije, odnosno oproste privilegiranim visoko pozicioniranim ljudima koji su tu poziciju dobili na ovaj ili onaj način. Međutim, prekršaj koji apsolutno nema nikakvu ulogu u povećanju sigurnosti u prometu spomenutog bicikliste te niti je ugrozio na taj način bilo koji segment u prometovanju po mojem mišljenju nije vrijedan ovakve drakonske kazne.
Policajac je izvršio svoju dužnošt, sudac je izvršio svoju dužnost, to je sve ok, kako bi ameri rekli, ali gdje je tu olakotna odgovornost, zar nije taj zakon u ovom slučaju preoštro primjenjen, zar nije sudac mogao odrediti odnosno pronaći tu olakotnu odgovornost i promijeniti kaznu u uvjetnu ili tome slično.
Zar to nije ona druga krajnost?
Sjećam se jedne zgode od prije dvadeset i kusur godina, dok sam bio srednjoškolac. Otac mi je predložio da subotu dopodne iskoristim tako da odem u naš vinograd s malim traktorom (popularnim Tomo Vinković) i da "ofrezam" vinograd. Naravno nisam mogao se usprotiviti jer bi eventualnom odbijanju uslijedila zabrana subotnjeg izlaska u život. Pokušao sam otići u tišini da me susjedi nečuju jer ako me tko čuje odmah dolete zamnom u brdo kako bi i njihove vinograde sredio. Naravno, čuli su me trojica susjeda pa sam i njihove vinograde "morao" srediti. Vraćam se oko 4 sata popodne iz brda i jedan dio puta do kuće nekih 500 metara moram provesti glavnom selskom cestom. Skoro svake subote ispred moje kuće je stajala policijska patrola koja me ovaj puta zaustavila. Rekao sam policajcu da stanujem upravo tu i da idem iz vinograda, međutim ovaj je inzistirao na pokazivanju prometne i vozačke. Ponovio sam mu, alo gospodine idem iz vinograda, nenosim u brdo nikakve dokumente jer od jebenog treskanja na traktoru poispada mi iz džepova sve što imam sa sobom. Međutim ovaj ni da me posluša. Onako umoran siđem s traktora i u jednom dahu opalim ko iz topa "ma jebli tebe papiri i traktor i vinograd i sve poredu, evo ti ključ, evo ti traktor, vozi ga gdje hoćeš, radi što hoćeš, a ja odoh ukuću" Ostavim tako traktor na cesti i pravac u kuću. Čim sam dotako kvaku od vrata uslijedilo je pitanje "gdje je traktor" Rekoh eno ga nasred ceste, idi ti onom luđovu objasni zašto ja nemam prometnu i vozačku u džepu, ja mu nemogu objasniti. Otišao je otac do "plavog" gospodina i riješio je to brzo, navodno policajac se opravdao da je malo htio preispitati mene. Inače policija je tada "gledala kroz prste" traktoristima i biciklistima koji su se vozili selskim cestama, naročito kada idu iz polja. Mislim da u tadašnje vrijeme nikada nitko od ovih prometnih sudionika nije završio na prekršajnom sudu
Sada je to ona druga krajnost kada te oderu ako nemaš upaljeno svijetlo na biciklu usred bijela dana.
