Ako ne proslijediš ovaj mail . . . . .

Često dobijam poruke sa prijetnjom na svoju e-mail adresu a većinom glase "ako ne proslijediš ovu poruku dogodit će se to i to". Ružna poruka, koja uvjetuje da istu glupost proslijediš svojim poznanicima. Također dobijam poruke tzv humanitarnog karaktera gdje je većinom priložena slika bolesnog djeteta ali u ovakvim slučajevima je zamolba da se proslijedi poruka na stotine adresa jer neka od mega kompanija platit će "šeranje" ovih poruka. 

Znam da su to zafrkancije pojedinaca kako bi izluđivali pojedince ili "navukli" naivne da poslušaju. Tako jučer dok sam očekivao odgovor od jednog poznanika provjerim "inboks" i opet jedna poruka, ali obrazloženje je bilo zanimljivo pa ga prenosim u cijelosti.

"Štovani primače ove poruke, nemoj biti lijenčina nego pročitaj poruku i pjesmu u nastavku ove poruke. Međutim to nije sve. Ovu poruku moraš, ali stvarno moraš, proslijediti na minimalno 10 e-mail adresa. U slučaju tvoje lijenosti i odbijanja ovog zahtjeva svašta ti se može dogoditi. 

Tako naprimjer Slavko Linić po primitku ove poruke istu je proslijedio na čak stotinu adresa i znaš to mu se dogodilo, nakon samo nekoliko minuta dobio je sjajnu ideju o povećanju PDV-a, - ideju koja je popunila državni proračun. Vrlo pozitivna stvar koja je usljedila nakon proslijeđivanja ove poruke

Svojevremeno Ivo Sanader je odbio proslijediti ovu poruku i nakon nekoliko sati uhićen je. 

Radimir Čačić je obrisao istu poruku dok je pregledavao svoj Inbox prilikom posjete katarskim bogatunima. Nakon slijetanja aviona u Zagrebu saznao je da mora u prdekanu. Vidiš kako je čovjek nagrabusio zbog svoje ljenosti.

Petar Čobanković je poslao samo pet poruka i već sutra  je saznao o svojoj kazni i to dobrotvornim radom. Da je gospodin Čobanković proslijedio 10 poruka bio bi oslobođen bilo kakve odgovornosti, ali ovako je ipak prošao s blažom kaznom jer je neke poruke proslijedio.

Zato dragi čovječe promisli, nemoj da ti jake snage iz elektre dođu precvikati žice, nemoj da ti čovjek od ovrhe pokuca na vrata, nemoj da ti poštar donese plavu kuvertu sa suda, proslijedi poruku onome za kojeg sigurno znaš da istu neće proslijediti pa neka on zaglibi."

Eto, onaj koji je pisao ovu poruku potrudio se iskreno obrazložiti  koje su sve posljedice neposluha.

Odakle si ?

U grupi radnika koje vodim na ovom "pustinjskom" projektu ima i Indijaca, radnika iz Sri Lanke, Nepalaca, Turaka i Iračana. Jedan indijac me pitao već milijon puta odakle sam i milijon puta sam mu objašnjavo da sam iz Hrvatske i milijon puta sam mu objasnio gdje je ta "mala" ali vrlo lijepa državica Hrvatska u kojoj, po mjerilima indijaca živi "mala" skupina ljudi pod imenom Hrvati. Kažem mala, jer se Indija sastoji od nekih 35 država, a ukupno ima više od milijardu stanovnika, pa smo mi ipak kao igla u plastu sijena u odnosu na njih. 

Sada je po prvi puta promijenio pitanje pa me upitao: "A ti si Bosanac iz Bosne" 

Odgovorim mu da nisam Bosanac i nisam iz Bosne nego samo živim blizu Bosne. Već iznerviran uzastopnim upitima odakle sam, povišenim tonom odgovorim "JA SAM IZ HRVATSKE". 

" A da Hrvatska, Hrvatska, znam znam, Hrvatska je u Rusiji, zar ne"? ispali on ko iz topa. 

Umoran već od objašnjavanja o geografskom položaju Hrvatske, jer ionako nema svrhe jer će me sutra ponovo pitati isto pitanje, odgovorim mu "da, da, tako je Hrvatska je u Rusiji"

Nastavi on "da, prije je je to bila Jugoslavija, a sada je podijeljena na Rusiju, Hrvatsku i još nekoliko zemalja, da, da, tada je Tito bio predsjednik."

Gledam što priča ovaj indijac, a on nastavlja pitanjem. "A tko je sada predsjednik tvoje države." 

U prvi trenutak mislio sam slagati nešto ali odgovorio sam "Josipović". 

Moj pametni indijac odmah postavi slijedeće pametno pitanje "a prije njega je bio "Fidel Kastro". 

Procijenio sam da bi bilo pametnije da potvrdno odgovorim i da završim ovaj pametni razgovor.

On je samouvjereno i ponosno potvrdio "Vidiš kako ja znam sve, ja sam čitao o tome puno. znam ja povijest"

Rekoh, da, stvarno si upoznat sa svime, Hrvatska i Rusija bile zajedno u Jugoslaviji, Tito predsjednik Rusije, a Kastro je bio predsjednik Hrvatske. Ako me pametnjaković opet pita "odakle sam" slijedeći puta  odgovaram iz BOSNE, baš me zanima kakvu će priču "opalit" iz svoje glave.

Ma kog će mi vraga te džukele, već imam dva u dvorištu

U prošlom postu govorio sam kako je susjedov nerast otišao u "ilegalu".  U ovom postu slijedi priča na istu temu ali sa dugačijim završetkom. 

Poznanik iz susjednog sela imao je isto tri nerasta i sve u svemu dobro je zarađivao. Naplaćivao bi seksualne usluge svojih nerastova, a vlasnici rasplodnih krmača bili su zadovoljni jer su "momci" odrađivali "slatki" posao vrlo kvalitetno. Svaki puta podizali su natalitet svinja sa dvocifrenim brojem. Promijenio se sistem u društvu, takvo oplođavanje rasplodnih krmača postaje ilegala, a umjetna oplodnja postaje nešto IN. Bojeći se visokih kazni i ljubomornih susjeda taj moj poznanik prodao je sva tri nerasta.

Nakon nekoliko dana posjetio je svoju tetku u Zagrebu. Tetka je zakoračila u osmo desetljeće života. Moj prijatelj nije ni slutio da će taj posjet tetki u Zagrebu biti presudan za pokretanje drugog business-a. Tetka je imala tri psa koji su imali sve potrebne papire i već su osvojili nekoliko nagrada na izložbama pasa. Za mojeg poznanika to su bili isti oni "avlijaneri" koje ima skoro svaka kuća u njegovom selu. Tetka je velikodušno ponudila da pokloni sva tri psa svojem nećaku jer ona nije više u mogućnosti da ih uzdržava. Nećak je promrmljao onako sebi u bradu "ma kog će mi vraga te džukele, već imam dva u dvorištu". 

Kada je tetka spomenula da je dobivala za svakoga minimalno dvije tisuće eura, ali ih zbog ljubavi ipak nemože prodati neznancima. Tu se moj poznanik uozbiljio i počeo raspitivati o psima. Dobio je nekoliko knjiga od tetke i obećanje da će ga svaki dan zvati da ga savjetuje o brizi za pse. 

Sve u svemu, moj poznanik se prilagodio psima, a i oni njemu. Vodio ih je na izložbe i na razna natjecanja. Što je najvažnije pružila mu se dobra prilika za posao. Parenje takvih pasa košta i do nekoliko stotina eura. Javljaju mu se uzgajivači iz mnogih zemalja, jer ako pas dobije najbolje ocjene i odnese prvu nagradu onda mnogi žele ženke iste pasmine da pare sa najboljim psom. 

Kaže moj poznanik, s nerastima sam bio svinjar, zarađivao oko 150 kuna po "skoku", a sa ovim psima sam gospodin i jedno parenje i eto jedna prosječna plaća koju jedan radnik zaradi radeći cijeli mjesec.

Stvarno je to čudno. Za oplodnju svinja treba poštovati sistem i "unajmiti" gospodina veterinara, dok za psa je bitno da su ga ocijenili najboljim ocjenama. 

Otišao moj nerast u ilegalu

Za one neupućene, nerast je rasplodni mužjak svinje.

Od nedavno je zabranjeno na selu držanje nerasta u štali za rasplod i od sada oplodnja se mora obaviti isključivo na tzv. umjetni način, odnosno gospodin veterinar je preuzeo ulogu rasplodnog nerasta pa on mora oploditi krmaču. Razlozi su stvarno banalni, kao da se spriječe bolesti, a oni stvarni razlozi su veterinarski lobi koji je toliko jak pa su napravili veliki business. Onaj tko se usprotivi ovom zakonu biva kažnjen odnosno "opaljen" po novčaniku.

Jedan moj susjed je imao tri nerasta i svaki dan smo ga mogli vidjeti kako voza nerasta u tzv traktorskoj gajbi. Jedan "skok" naplaćivao je 150 kuna. Netko ga je prijavio i došla mu inspekcija pa nema više vozanja, morao je neraste poštrojiti, a i platio je "globu".

Prije tri tjedna sretnem ja njega i pitam gdje su ti nerasti. Odgovori on jasno i glasno ostali su bez jaja i nema više svrhe da ih držim, nakon nekoliko sekundi onako potiho i u povjerenju odgovori, ma dvojicu sam poštrojio a jedan je otišao u ilegalu. 

Nasmijao sam se do suza. 

Pa kako u ilegalu. 

Eto vidiš, nekada su prije šesdesetak godina partizani i komunisti djelovali u ilegali, danas se sve promijenilo. 

Danas je moj nerast u ilegali. 

Hajde dobro, ali neshvaćam kako izgleda ta ilegala.

E pajdo moj, to ti nesmijem reći, ako imaš krmaču sve se dade srediti, a ako nemaš bolje da i neznaš, jer moj nerast može lako ostati bez jaja, a ja bez ono malo crkavice koje zaradi on. 

Nisam dalje ni navaljivao u traženju odgovora. 

Eto i to smo doživjeli na selu. Domaće životinje koje su u slavonskom selu sastavni dio svake štale odlaze polako u ilegalu. 

Evo jedne zanimljive i smiješne priče koja bi itekako mogla postati stvarnost a ona glasi ovako:

Uzgajao dida Tunja svinje, kad jednog dana dođu ljudi u bijelom:

* Dobar dan!

* Dobar dan!

* Imate svinje?

* Imamo svinje!

* Jel' hranite svinje?

* Hranimo svinje!

* Pa čime?

* Pa djeca skupe đubre, otpatke sa ulice, ono, ovo, svinje super, zadovoljne, i tako...

* 1000 kn kazna!

* Što?

* Pa mi smo iz odjeljenja za zaštitu životnja, a vi im dajete đubre, kako vas nije sramota?

I on plati. 

Poslije nekog vremena dolaze ljudi u crvenom.

* Dobar dan!

* Dobar dan!

* Imate svinje?

* Imamo svinje!

* Jel' hranite svinje?

* Hranimo svinje!

* Pa čime?

* Pa žena skuha sarmu, čokoladicu, ono, ovo, prvo jedu svinje pa onda mi, sve super, ok, svinje napreduju i tako to...

* 5.000 kn kazna!

* Što?

* Mi smo iz zaštite ljudi, mnogi ljudi na svijetu nemaju šta jesti, a vi im dajete čokoladice, kako vas nije sramota...

Plati on. 

Poslije nekog vremena dolaze ljudi u crnom.

* Dobar dan!

* Dobar dan!

* Imate svinje?

* Imamo svinje!

* Jel' hranite svinje?

* Hranimo svinje!

* Pa čime?

* Pa ja im dadem po 100 kuna pa one idu kupiti šta hoće... 

Kapetane, ti si simbol upornosti, rada i discipline

Prošlo je 20 godina (07.06.2013) od toga strašnog dana (07.06.1993.) kada smo izgubili jednog od najvećih sportaša, Dražena Petrovića. Bilo je teško zbog tuge gledati izjave sportskih velikana iz cijeloga svijeta kako s velikim poštovanjem pričaju o Draženu, ali ujedno te izjave pobuđuju u nama ponos jer je takva osoba rođena na ovim prostorima.

Negovu upornost u postizanju ciljeva trebala bi biti simbol svima mladim osobama. Korisim svaku priliku da upoznam svoju djecu o liku i djelu ovoga veličanstvenog čovjeka. Jednom prilikom moj sin je bio razočaran dobivenom lošom ocjenom u školi. Pronašao je tisuću razloga zašto nije uspio dobiti izvrsnu ocjenu, a glavni odgovor mu je bio "ja to nemogu". Pokazao sam mu nekoliko kratkih filmova kako je Dražen trenirao. Pronašao sam tekst u kojem je opisano što Dražen radi nakon izgubljene utakmice. Ako nije pobijedio, ostao bi poslije utakmice na terenu i šutirao prema košu. Ubacio bi 500 ili čak 1000 koševa i tek onda bi napustio teren. Nije se predavao, nije podnosio niti priznavao poraz, a ako bi se i dogodio poraz tada bi iskoristio taj poraz za još bolje usavršavanje. Bolji od njega su mu bili uzor, bili su cilj koji je želio dostići. Nije se sramio niti košarkaških velikana iz Amerike. 

Dražen Petrović je naša sportska legenda koja simbolizira upornost, rad i disciplinu, uspjeh i pobjedu.

Kapetane, zar je toliko prošlo?

Učiniti uslugu pa ostati razočaran

Wikipedija odgovara:

Usluga je skup radnji pojedinca ili grupe usmjerene ka zadovoljenju nečijih potreba. Pri tome može ali ne moraju biti upotrebljeni materijalni resursi.

Učiniti nekome uslugu, bilo da je ona materijalna ili čisto usluga kao savjet ili pomoć u nekome poslu čini čovjeka plemenitim i nadasve humanim. Činio sam u svom životu mnogo usluga znanim i neznanimn ljudima. Imam osjećaj da usluge koje sam učinio neznanim ljudima su popraćenje s većom dozom poštovanja nego usluge koje sam činio znanim ljudima. Možda previše očekujemo, možda očekujemo poštovanje kako "plaću" za izvšenu uslugu, možda to nije dobro. Treba li učiniti uslugu i zaboraviti na to djelo.

Evo jedan primjer kada sam bio razočaran postupkom osobe kojoj sam učinio jednu uslugu.

Radeći u Iraku susretao sam se s ljudima sa svih krajeva ove kugle zemaljske. U timu kojeg sam ja vodio radio je jedan mladić iz Indije. Bio je poslušan, marljiv, uvijek nasmijan i pristojan. Razgovarali smo često o svemu i svačemu. Iz razgovora sam doznao da nema televizor u svojoj sobi, nema niti DVD player. Budući da je jedan moj prijatelj završavao svoj posao na ovom projektu ostavio mi je sve stvari iz njegove sobe, pa tako i televizor. Kako sam ja već imao televizor odlučio sam pokloniti svom radniku isti taj televizor. Inače takvi polovni televizori su se prodavali po 100 dolara. 

Nakon nekoliko dana pitao sam indijca da li radi televizor, a on potvrdno odgovori sav ushićen kako je sve super. Isti dan jedan drugi radnik mi saopći da je indijac lagao, on uopće nema televizor. Rekoh kako nema televizor, pa ja sam mu poklonio. Ma, on je isti dan prodao taj TV za 15 dolara. Platio je 5 dolara njemu da mu pomogne odneti TV do obližnjeg bazzara i prodao ga. Znači dobio je 10 dolara i za tu lovu kupio je dvije šteke neke brlje odnosno cigara koje su sve drugo bile, samo nisu mirisale na cigarete. Onako u nevjerici odvezem se do bazara i stvarno ugledam svoj TV, pitam arapa kojiko košta on meni ko iz topa 100 dolara. 

Nisam mogao vjerovati, dadem sirotanu TV, a on ga proda za sitnu paru koju je spalio korz nekoliko dana.

Stvarno sam bio razočaran jer sam to uslugom mislio učiniti život jednostavnijim i zabavnijim tome sirotanu. Zato sam se zakleo da nikada neću samovoljno izvršavati neke usluge jer tada primaoci usluge uopće ne poštuju taj moj čin bez obzira kojila je vrijednost toga uslužnog čina, bilo materijalna ili ne materijalna. 

Laž

U sveopćoj enciklopediji zvanoj wikipedija za laž je napisano:

"Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana. Svatko slaže barem jednom u životu, tako tvrde psiholozi. Ponekad ljudi lažu bez određene namjere, pokušavajući se zaštititi od emocionalne boli. Općenito pravilo glasi: gdje je laž, tu je i strah, i to od prijekora, kazne, strah da smo učinili nešto loše i neprimjereno, da ćemo nekome učiniti nešto loše ili da će se nešto okrenuti protiv nas… Laž je povezana i s iluzijom, prijevarom i nesposobnošću podnošenja onoga što nam se događa u životu.

Na pitanje može li se laž od saveznika u društvenom životu pretvoriti u bolest, odgovor je potvrdan."

Izgleda da su svi bolesni na ovom svijetu, bolesni od laži. Zapravo laže se svuda i svagdje. 

Djeca koriste laži kako bi prikrili svoja dječija nedjela ili kako bi ostvarili svoje dječije ciljeve. Roditelji lažu djecu kako bi prikrili stvarnost i pridobili djecu u svojem naumu. 

Poslovni ljudi lažu jedni druge kako bi ostvarili svoje poslovne ciljeve. Sama trgovina je zapravo jedan sistem laži koji se zasnima na "kupi pa slaži i prodaj skuplje". 

Pravnički sitem zasniva se pretežno na prešućivanjem istine i oblikovanjem laži u istinu da bi se postigao željeni cilj. 

Što se tiče politike, ona je stvarno srasla sa pojmom laži. Politika i laž su kao sijamski blizanci. Jedno bez drugoga ne mogu. Takvu sinergiju politike i laži uveliko prakticiraju naša vlada na čelu sa premijerom. Jadni su se pogubili u svojim lažima da to izgleda stvarno nakaradno i svekolikoj svjetskoj političkoj eliti. 

Možda se oni vode onom izrekom "uzastopno ponavljanje jedne te iste laži dovodi do toga da onaj koji sluša tu laž počinje vjerovati da je to istina" Ipak naši političar su i tu obmanuli sami sebe jer laži mijenjaju vrlo brzo tako da su i ptice na grani skužile da tu nema istine. 

Nama ostaje jedino da vjerujem da su u laži kratke noge, pa da neće daleko odnosno dugoročno koračati ovim prostorima

Čekanje

Tužno je kad shvatiš da uopće ne živimo, već stalno nešto čekamo. Čekamo vikend, čekamo Novu Godinu, čekamo kraj srednje škole, pa faksa, pa čekamo dobar dobar posao, ženu, muža, godišnje odmore… mirovinu, čekamo bolja vremena i na kraju krajeva, čekamo smrt. 

E da, najviše se načekamo u čekaonicama razno raznih ambulanti i bolnica. To "doktorsko" čekanje mi je najgore. 

Prije nekoliko mjeseci zaplesao je kamen u mojem bubregu, bolilo je da su oči htjele ispasti van. Zatražio sam pomoć u ambulanti od svoje kompanije (Radim u jednoj američkoj firmi) i mladi gospodin koji je me primio rekao je tu magičnu riječ "Morate Čekati". 

To čekanje bilo bi podnošljivo da gospođa doktorica nije pila kavu. Opet napominjem ne radi se o hrvatskom medicinskom osobljem nego američkom medicinskom osoblju. Čekao sam ja tako dobrih pola sata dok se dotična nije udostojila prići i pregledati me. 

E da ona zna koliko sam joj toga skresao na svojem hrvatskom jeziku, Spominjo sam joj i familiju i susjede, ma i kućne ljubimce. 

Očito, čeka se u cijelom svijetu. Uvijek nešto čekamo dok vrijeme prolazi. Tako čekamo i neko bolje sutra što se tiče ekonomije i politike. Svi nešto obećavaju i uvjeravaju nas da trebamo čekati. 

Možda mi trebamo uživati u ovom trenutku koje imamo, uživajmo danas nemojmo čekati sutra. Ne znamo iskoristiti trenutke. Ili su vremena jednostavno takva da su trenuci, kad se sve zbroji i oduzme, većinom loši i čekanje boljih ostaje jedina opcija. Čekamo sreću, a poštar koji je nosi je izgleda davno izgubio našu adresu.

Sramota za one koji imaju moć i vlast

Ovih dana je objavljeno na raznim portalima kako BMW vjerojatno zaobilazi u širokom luku Hrvatsku. Bilo je nekakvih naznaka da ta mega-auto kompanija ima nakanu da gradi tvornicu na našem teritoriju. Što bi to značilo. Sve i svašta, razvoj auto industrije, razvoj gospodarstva, "upali" bi u svjetski klolosjek auto industrije. 

Naše neuke i nesposobne političke asove to zapravo nezanima. Njih zanima dvojezičnost u Vukovaru, njih zanima koliko ljudi vole vjeronauk u školi.  Što se tiče auto-industrije i to one naj naj, ma tko mari o tome. 

Nema se tu love za političku elitu, nema se tu mogućnosti jamiti. 

Nesposobnost naše političke elite, bilo da je ona lijevo ili desno orjentirana, nema granica, majstori su za uništiti, majstori su za jamiti, majstori su za improvizaciju, majstori su za kamufliranje problema, majstori su za "oderat" vlastiti narod. S druge strane su nesposobni da idu usporedno s svjetskim gospodarstvom. 

Vodeći samo neku svoju već odavno izgubljenu gospodarsku i ekonomsku politiku naši političari stvaraju "odljev" gotovih i educiranih mozgova u obećane zemlje koji najveći u povijesti Hrvatstva. Mladi i fakultetski obrazovani te oni zanatski potkovani odlaze stvarati bolji osobni život tamo negdje drugdje, a samim time podizati ekonomiju tih zemalja na višu razinu. Jedna agencija je provela anketu srednjoškolaca u Hrvatskoj. Rezultat je iznimno poražavajući. Navodno 93% srednjoškolaca će pokušati otići iz Hrvatske u neke "obećane" zemlje kako bi osigurali životnu egzistenciju.

Sramota za one koji imaju moć i vlast.

Zaposli "malog" i sve će biti uredu

Dobiti posao u Hrvatskoj je danas skoro pa nemoguća misija, pa dobro nemoguća je za one ako su u pogrešnoj političkoj opciji ili ako uopće nisu u nekoj političkoj opciji. Stvarno je žalosno da u RH glavni kriterij za dobivaje posla je politička opredjeljenost. 

Zar ne bi glavni kriterij trebao bili stručna sposobnost i radno iskustvo, preporuke iskusnih djelatnika ili managera. 

Ne to kod nas u malograđanštvini "nepali".  Tako je za primjer jedan politički aktivni djelatnik tražio od jednog poslodavca da zaposli sina od visokopozicioniranog političara. Poslodavac je zapravo tražio djelatnika iskusnog i s visokim obrazovanjem. Trebao mu je kako kaže za poboljšanje proizvodnje i poslovanja netko iskusan i potkovan znanjem. To je i objasnio gospodinu političaru. Odgovor je brzo dobio, "zaposli maloga, a tebi ćemo se odužiti vrlo povoljnim kreditima za tvoj posao". 

Tako i bi,"malog" je zaposlio, kredit je dobio, a uz to i mogućnost poslovanja s državnim tvrtkama.

Sada se nameće pitanje, pa zašto tražiti obrazovanu i iskusnu osobu kada možete zaposliti sina ili kćer od političara i eto instant napretka bržeg nego ijedan analitičar može predvidjeti. Ovako dobije poslove, sve mu se servira na pladnju, a da je išao redobvnim putem, teško da bi poboljšao poslovanje. 

Gospodo poslodavci budite poslušni i napredovat ćete barem 4 godine i budite barem malo pametni jer da nebi u slijedeće četiri godine završili u blajbokani popularnom Remetincu. Budite brzi i ako se politika promijeni zaposlite odmah novog političkog sina ili kćer odgovarajuće političke opcije i evo opet poslovnog napretka. 

Prosvjedujem protiv . . . .

Prosvjedujem protiv državne politike koja prodaje sve što vrijedi, prosvjedujem protiv svih političkih stranaka u Hrvatskoj jer nisu sposobni zaštiti bogastvo koje imamo, prosvjedujem protiv izdajica hrvatskog naroda, ljudi koji se nazivaju Hrvatima a uništavaju sve što je hrvatsko. Prosvjedujem protim hrvatskog "jala", licemjerja, oholosti, bahatosti, sebičnosti, uništavanja hrvatske tradicije i hrvatskog ponosa. 

Prosvjedujem protiv "lijevih" i "desnih" koji su nas doveli na prosjački štap

Uvijek pred Uskrs zamirišu trave

Ja gledam kako se neki prave

Da im je stalo do tebe Kriste

A ja ih pamtim kao ateiste

Prodavali ste zelene otoke

Sad red je došao na rijeke i potoke

Al u ravnicu nam ne dirajte

Na njoj smo ginuli, za nju ratovali

Na njoj smo ginuli

A ne, ne gospodo, bivši drugovi

Nisu na prodaju naši plugovi

Nije na prodaju ova ledina

Mi druge nemamo to nam je jedina

 

 . .

Život u Hrvatskoj - život u raju

Adame gdje smo to mi? - pita Eva
Adam joj kaže: nemamo novaca, nemamo odjeće, goli smo, nemamo posla, nemamo ničega, najvjerojatnije se nalazimo negdje u Hrvatskoj.

Izgleda da su naši turistički djelatnici bili vidoviti kada su postavili slogan za turističku sezonu prije nekoliko godina, Hrvatska raj na zemlji. 

Stvarno se približavamo situaciji kada su Adam i Eva po biblijskom opisu živjeli kao u raju. Samo što je spoznaja raja u današnjem svijetu sasvim drugačija tako da onaj prvobitni životni raj iz doba Adama i Eve ipak nije pogodan za življenje u današnjem vremenu.

Zašto ta grupica od dvadesetak i više ljudi koji obitavaju u stolicama vlade ove lijepe naše rajske države tako sustavno godinama uništavaju sva gospodarska, prirodna i duhovna bogastva?
Bez obzira kojoj političkoj grupaciji, odnosno stranci pripadaju svi od reda koji se domognu vladajuće stolice u bilo kojem ministarstvu "igraju" kako stara baba, zvana Europa, svira.  

Kad sam već spomenuo igre i svirke, sjetih se jednog starog cige koji je vodio olinjalog medvjeda kroz naše selo. Kada bi vidio grupu ljudi gdje sjede na klupčici ispred kuće, natjerao bi medu da igra dok on bubnja u mali bubanj. Ako medi dojadi njihanje na zadnjim nogama cigo ga oplete štapom po njušci pa ovaj nevoljko nastavi.

Međutim ova stara europska baba oplete iz preventive naše medvjede a oni radosno odigraju sve moguće zahtjevane igre pa i nadodaju još toga što se i od njih nije ni očekivalo. Igraju oni a narod nevoljko vadi lovu i tako se približava životu kojeg su imali Adam i Eva.

 www.uprolazu.com

Bahatost moga kukurikavca

U Wikipediji bahatost je  definirana ovako:

Bahatost ili posuđenica arogancija (iz starogrčkog "ὕβρις" i latinski: arrogantia, superbia) je stav koji precjenjuje vlastitu vrijednost ili vlastite vještine. Potiče i oholost, drskost i prijezirno ponašanje prema drugim ljudima.
Ispraznost i narcizam pogoduju nastanku bahatosti.
Za razliku od ponosa, bahatost karakterizira ponašanje osobe koja traži ili pokušava uzeti više nego što joj pripada.

Tako je i moj kukurikavac pripadao toj grupi živih bića koji su uzimali previše nego što im pripada.

Prije dva tjedna gledam svoga "glavnog bahatog" kukurikavca iliti pijetla kako se kočorepi u kokošinjcu, hoda lijevo desno pa uz put naskoči na koju koku i munjevito odradi muški posao pa opet bahato kruži. Potjerao je u kut ograđenog prostora ostalu trojicu mladih pijetlova koji su pokorno poslušali naredbe jačeg. Bahati se tako momak po cijele dane. Obilazi okolo posude sa hranom, pazeći da se mladi momci ne približe. Nema jačeg i sposobnijeg od njega, ali ni ljepšeg. 

Prigrlio je glavni kukurikavac dvadesetak rasnih koka, kontrolira hranu, kontrolira 100% teritorija. Nema momak prirodnog neprijatelja jer sam ga ja zaštitio ogradom, a krošnje drveća ga štite od pogleda nebeskih predatora, hrane ima u izobilju. Iako ima sve, neda mu vrag mira nego "udara" po onoj trojici mladih kada oni se samo malo pomaknu.

Pomislih , al si ti bećarina sada, a sigurno i ona trojica misle, ako mogu misliti, kako će i tome bećarenjeu doći kraj. 

Prođe jedno dva tjedna i glavni momak bahateći se po kokošinjcu naletio je na nešto, vjerojatno komad žice od ograde i ogrebao nogu. Počeo je šepati, a od vjerojatnih bolova i kukurikanje mu sve slabije, nemože  više ni svoju mušku dužnost da obavi. Vrlo brzo su ona trojica mladih koji su izuzetno ojačali u ta dva protekla tjedna skužili kako nema više tiranije i da je sada njihovo vrijeme. Momci su podijelili teritorij i munjevito krenuli u napade na bivšeg glavnog. Svake minute netko od trojice se zaleti i odalami odgojnu. A koke, koke su se priklonile mladim i snažnim momcima.

Nije ostalo ništa drugo nego da zovem majku da skrati muke starom pjetlu jer ga ova trojica "ubiše". 

Gledam zadnje trenutke i vrtim slike od prije samo nekoliko dana kako je prije izgledao, a kako sada jadno izgleda. Onako zguren, izranjavan, gurnio je glavu pod jedno krilo, perje mu je uprljano od blata i krvi dok ova trojica ne odustaju, redaju napad za napadom.

 Kako samo oni koji su bili bahati i arogantni postaju vrlo brzo jadni i bijedni. Tako je i to kod ljudi, isti smo u potpunosti.