Prošlo je 20 godina (07.06.2013) od toga strašnog dana (07.06.1993.) kada smo izgubili jednog od najvećih sportaša, Dražena Petrovića. Bilo je teško zbog tuge gledati izjave sportskih velikana iz cijeloga svijeta kako s velikim poštovanjem pričaju o Draženu, ali ujedno te izjave pobuđuju u nama ponos jer je takva osoba rođena na ovim prostorima.
Negovu upornost u postizanju ciljeva trebala bi biti simbol svima mladim osobama. Korisim svaku priliku da upoznam svoju djecu o liku i djelu ovoga veličanstvenog čovjeka. Jednom prilikom moj sin je bio razočaran dobivenom lošom ocjenom u školi. Pronašao je tisuću razloga zašto nije uspio dobiti izvrsnu ocjenu, a glavni odgovor mu je bio "ja to nemogu". Pokazao sam mu nekoliko kratkih filmova kako je Dražen trenirao. Pronašao sam tekst u kojem je opisano što Dražen radi nakon izgubljene utakmice. Ako nije pobijedio, ostao bi poslije utakmice na terenu i šutirao prema košu. Ubacio bi 500 ili čak 1000 koševa i tek onda bi napustio teren. Nije se predavao, nije podnosio niti priznavao poraz, a ako bi se i dogodio poraz tada bi iskoristio taj poraz za još bolje usavršavanje. Bolji od njega su mu bili uzor, bili su cilj koji je želio dostići. Nije se sramio niti košarkaških velikana iz Amerike.
Dražen Petrović je naša sportska legenda koja simbolizira upornost, rad i disciplinu, uspjeh i pobjedu.
