Pročitao sam u jednom postu da su ljudi sa područja bivše juge specifični po prirodi i naravi. Taj čovjek razumije samo govor batine ili šibe ili kako mi u Slavoniji kažemo kandžije (šibe za konje) i dobro respektira i poštuje tu batinu. Ako ga opleteš po leđima ili guzici ili što je još gore po džepu sve će biti u najboljem redu i miru.
Inače ako nema govora batine tada taj isti čovjek samo gunđa, ništa mu nije po volji, ništa mu ne odgovara. Taj isti čovjek će se rado sjećati vremena te batine s nostalgijom i uvijek će govoriti da je to vrijeme bilo ono baš najbolje vrijeme.
Zapravo naši ljudi kao da u svojim genima imaju ucrtano da budu pod nečijom vlašću da se samo jednostavno nikako nemogu vinuti na vrh. Ako netko dođe na taj vrh ubrzo bude popljuvan i ponižavan i od najmlađeg djeteta.
Imao sam priliku na poslu u jednoj tzv poslovnoj jedinici (na eng. departmentu) kako naši ljudi (mislim na ljude s područja Balkana, da nekažem bivše juge) totalno pljuju po svome šefu koji je porijeklom isto sa toga famoznog Balkana. Taj isti šef im je dopustio ama baš sve, samo je od svojih radnika tražio da posao bude konkretno i kvalitetno odrađen. Međutim to nije odgovaralo tim "našim" ljudima. Kada su dobili pravog diktatora od šefa, a još uz to i amerikanca, koji je čak tražio da mu se jave kada idu i na toalet, svi su ga poštovali, prestalo je ogovaranje, prestalo je prepucavanje. Razgovarao sam s jednim čovjekom iz BiH te sam ga upitao, što je sad, sad nesmiješ ići ni pišat kad hoćeš i izgledaš kao da ti je bolje sada nego prije. Nije izustio niti riječ. Činjenica je da se svi boje batine, bilo da je ona u fizičkom obliku ili u nekom imaginarnom obliku nekih restrikcija i zapovijedi.
Inače ako nema govora batine tada taj isti čovjek samo gunđa, ništa mu nije po volji, ništa mu ne odgovara. Taj isti čovjek će se rado sjećati vremena te batine s nostalgijom i uvijek će govoriti da je to vrijeme bilo ono baš najbolje vrijeme.
Zapravo naši ljudi kao da u svojim genima imaju ucrtano da budu pod nečijom vlašću da se samo jednostavno nikako nemogu vinuti na vrh. Ako netko dođe na taj vrh ubrzo bude popljuvan i ponižavan i od najmlađeg djeteta.
Imao sam priliku na poslu u jednoj tzv poslovnoj jedinici (na eng. departmentu) kako naši ljudi (mislim na ljude s područja Balkana, da nekažem bivše juge) totalno pljuju po svome šefu koji je porijeklom isto sa toga famoznog Balkana. Taj isti šef im je dopustio ama baš sve, samo je od svojih radnika tražio da posao bude konkretno i kvalitetno odrađen. Međutim to nije odgovaralo tim "našim" ljudima. Kada su dobili pravog diktatora od šefa, a još uz to i amerikanca, koji je čak tražio da mu se jave kada idu i na toalet, svi su ga poštovali, prestalo je ogovaranje, prestalo je prepucavanje. Razgovarao sam s jednim čovjekom iz BiH te sam ga upitao, što je sad, sad nesmiješ ići ni pišat kad hoćeš i izgledaš kao da ti je bolje sada nego prije. Nije izustio niti riječ. Činjenica je da se svi boje batine, bilo da je ona u fizičkom obliku ili u nekom imaginarnom obliku nekih restrikcija i zapovijedi.
