Još od osnovne škole, kada sam počeo registrirati što se događa na ovome čudnom svijetu nezaobilazna riječ je bila kriza i inflacija. Stalno je netko savjetovao štednja, štednja i štednja. Danas se isto pitam ima li ta kriza svoj kraj ili je to samo marketinški trik onih ljudi koji hoće jamiti sve više i više.
Pročitao sam ovu izjavu koju sam stavio kao naslov ovog posta. Autor te izjave je nepoznat ali ja ću ju svrstati u narodnu izjavu jer je po mojem mišljenu jako dobra. Pa jedanput se živi, još ako imamo sreću da nas barem neko vrijeme prati zdravlje, pa treba uživati u svemu i svačemu makar to bila i ona kava koja se ispija s užitkom na nekoj terasi.
Znam, svatko je od nas opterećen nekim svojim problemima. Koliko god ti vlastiti problemi za nekog bili mali, oni su za zvakog od nas veliki.
Nekada bi stvarno trebali reći "time out" tim svim problemima, opustiti svoj duh i svoje tijelo, uživati u datom trenutku.
Kada sam prije nekih 13 godina iznenada završio u bolnici i kada su mi šanse prognozirane 50% život, 50% "odlazak" ponavljao sam onako u sebi samo da ostanem na ovom svijetu i da moje tijelo dobije tu iznenadnu bitku, uživat ću u svakom trenutku. Kada sam izašao kao pobjednik sa bolešću i vratio se svakodnevnom životu i opet sam stavio na prvo mjesto probleme, a brigu o životu potisnuo tamo negdje iza sebe.
Međutim u zadnje vrijeme počeo sam sam sebi citirati tu izjavu "ma, jebeš probleme i krizu, život nema reprizu. Stani na loptu i polako, polako i samo polako.
Svega će biti samo nas neće biti.
