Svaki dan "osvane" u mojem inbox-u poneki mail koji govori o prijateljstvu. U svakoj toj poruci glavna je misao da je praktički život nemoguć bez prijatelja. Već sam govorio o temi prijateljstva u prijašnjim postovima. Međutim stalno me muči taj tzv. prijateljski odnos, bez obzira o kojem se spolu ljudskom radi. Radi se o tome ako ja pomažem nekome taj isti će pomoći i meni.
Pitam se zar to nije jedan oblik interesa, jedan oblik businessa. Ja tebi......, pa je veliki postotak vjerojatnosti da ćeš i ti meni....
Pitam se zar to nije jedan oblik interesa, jedan oblik businessa. Ja tebi......, pa je veliki postotak vjerojatnosti da ćeš i ti meni....
Po meni je to čisti poslovni odnos, odnos nekog uzajamnog poslovanja. Čak i bonton govori slično. Bonton kaže da je uljudno uzvratit posjet. Kada netko dođe meni u posjetu donese nekakav poklon u obliku boce pića ili bombonjere, uljudno je da i ja vratim takav posjet na isti nači.
Isto se svodi i na rođendane. Čuo sam nekoliko puta komentare, auu jbg od mojih prijatelja sin ima rođendan, oni su bili kod nas kada je naša kćerka imala rođendan pa su kupili poklon u vrijednosti tisuću kuna, moramo i mi uzvratiti istom mjerom. Da li to znači da ako su oni došli "praznih ruku" da su prijatelji manje vrijednosti. Zar to nije jedan oblik interesa. Prije nekoliko godina kada sam se bavio privatnim poslom, zove mene jedan moj poslovni suradnik u posjetu jedno veče. Rekao mi je da će istu veče doći ovaj, pa onaj, pa ovaj, pa onaj. Rekao sam mu da ne bi želio doći jer će biti puno ljudi kod njega. Pa zar si ti lud, pa tu će svi biti koji su potencijalni korisnici i tvojih usluga. Odmah sam skužio da to poziv iz interesa, a ne neki poziv od srca, čisto na "čašicu razgovora".
Kada prelistam knjigu "sjećanja" vrlo malo je bilo slučajeva kada sam ja išao u posjetu nekome čisto iz srca, onako bez brige i pameti da se odmorim uz partiju "bele" ili "rauba" ili trača.
Zači veliki broj tzv. prijateljstava se svodi na interes. "ja tebi..., ti meni.. ili obratno. I
nteres je interes.
Isto se svodi i na rođendane. Čuo sam nekoliko puta komentare, auu jbg od mojih prijatelja sin ima rođendan, oni su bili kod nas kada je naša kćerka imala rođendan pa su kupili poklon u vrijednosti tisuću kuna, moramo i mi uzvratiti istom mjerom. Da li to znači da ako su oni došli "praznih ruku" da su prijatelji manje vrijednosti. Zar to nije jedan oblik interesa. Prije nekoliko godina kada sam se bavio privatnim poslom, zove mene jedan moj poslovni suradnik u posjetu jedno veče. Rekao mi je da će istu veče doći ovaj, pa onaj, pa ovaj, pa onaj. Rekao sam mu da ne bi želio doći jer će biti puno ljudi kod njega. Pa zar si ti lud, pa tu će svi biti koji su potencijalni korisnici i tvojih usluga. Odmah sam skužio da to poziv iz interesa, a ne neki poziv od srca, čisto na "čašicu razgovora".
Kada prelistam knjigu "sjećanja" vrlo malo je bilo slučajeva kada sam ja išao u posjetu nekome čisto iz srca, onako bez brige i pameti da se odmorim uz partiju "bele" ili "rauba" ili trača.
Zači veliki broj tzv. prijateljstava se svodi na interes. "ja tebi..., ti meni.. ili obratno. I
nteres je interes.
