Na raznim forumima i u raznim komentarima vezani za posao pročitao sam kako se ljudi žale na posao. Pronašao sam puno gorčine i nezadovoljstva. Slažem se da se svatko treba izboriti za bolje uvjete rada, za bolji posao.
Međutim ovaj post bi posvetio jednom radniku koji radi za jednu tursku kompaniju, a ta ista kompanija iznajmljuje radnike kompaniji u kojoj ja radim. Njegovo ime je Buda Sun i došao je iz Nepala. Čovjek već četvrtu godinu, točnije 42 mjeseca radi svoj posao. Međutim što je tu čudno? Njegov posao je tesar pomoćnik, gradi drvene kuće. Dobro ni to nije čudno. Međutim čovjek radi svaki dan 12 sati, svaki dan. Nema odmora, nema godišnjeg, nema pauze, nema bolovanja. Dvanaest sati na dan, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini. Nema stajanja, nema nedjelje, nema sveca. Plaća iliti osobni dohodak? - 450 dolara, da 450 dolara. To je manje 2.500,00 kuna (slovima dvijetisuće i petstotina kuna) svaki mjesec. Znači prosječno mjesečno on radi 360 sati i to teškog posla na ovoj Iračkoj pustinjskoj vrućini. Čovjek se nije nikada bunio na uvjete rada, nije nikada prigovarao na radne zadatke. Još nešto, čovjek jede za doručak, ručak i večeru jedno te isto jelo, riža s malo piletine. Tako svaki dan, zapravo nije to njegov izbor nego im njihova kompanija to servira. Često prepolovim svoj obrok i ponudim mu kako bi malo promijenio jelo.
Gledam ga kako radi i mislim pa odakle ti snage. Kaže on meni da hrani svoju porodicu i širu familiju. Kaže u Nepalu odnosno u nekom selu gdje živi na obroncima Himalaja nema poljoprivrede, nego samo neki oblik stočarstva, nema auta niti traktora, nema autobusa ni bicikala. On je spasilac cijeloga sela. Čovjek ne troši novac za ništa. Pazi na svoju robu koju nosi, pazi da ne ošteti radne hlače kako bi mogao još koju godinu raditi u njima. Kaže da mu je još jednu godinu raditi pa bi imao dosta novca za svoju obitelj i onda ide uživati kući, čuvati svoje ovce. Pa rekoh mu zašto nepreseliš negdje gdje je život lakši. Kaže nema lakšeg života negu u njegovom selu, nema kriminala, nema zla, vlada samo dobrota i radost.
Eto koliko je malo potrebno za radost, dovoljno je samo 450 dolara da cijelo selo bude radosno i veselo.
A koliko je nama potrebno???
Eto koliko je malo potrebno za radost, dovoljno je samo 450 dolara da cijelo selo bude radosno i veselo.
A koliko je nama potrebno???





