Konversice, lejvisice i kožna jakna - "sveti trio"

Lutam po internetu i između ostalog naletim na web stranice na kojima se prodaju razne "marke" sportske obuće i odjeće.
Gledam tako i vrtim film unazad 20 godina, ma dobro još koju godinicu više, tamo negdje 1987 kada sam bio u srednjoj škoi.

Hit nad hitovima u sportskoj obuću su bile konversice (converse) i to kožne visoke koje su košarkaši nosili, hlače levis 501 i kožna jakna.

Tko je uspio to imati bio je stvarno faca.

Konversice sam mogao kupiti u Slavonskom Brodu u tadašnjoj Alpini i cijena je bila oko 120 njemačkih orlova odnosno maraka. Lejvisice isto negdje oko stotinjak maruna, a kožna jakna (malo bolja od onih lošijih) od 200 do 250 maraka.
Kao i svi tako i ja sam imao cilj kupiti taj "sveti trio".
Teško sam mogao nagovoriti roditelje da izdvoje taj novac, a naročito otac ne bi shvatio zašto hoću kupiti baš to.

Plan je bio taj, da prvo "pucam" na konversice, zatim na lejvisice i na kraju ono najteže jaknu. Prvo sam morao skupiti nešto love od džeparca, zatim mi se ukazala prilika da nešto i zaradim. Nekoliko susjeda su zamolili mojeg oca da im "isfreza" vinograd (zapravo usitni zemlju između redova s traktorom). To je bila prilika za mene. Radosno sam preuzeo taj posao i krenio u subotu rano ujutro. Cijeli posao je trajao punih 10 sati. Došao sam kući prljav ko malo prase a da negovorim koliko sam umoran bio, ali zadovoljstvo je bilo očigledno jer u džepu sa ponosom skrivao ondašnje dinare, zapravo nekoliko milijona dinara koji su vrijedili oko 150 maraka.

Već sam vidio konversice na svojim nogama. Sudradan nedelja, super dan da se pribavi još nešto love. Plan je bio da u akciju krenem poslije ručka. Tada su svi omamljeni dobrom hranom zavaljeni u polusan na foteljama ili kauču. Tako je i bilo, "preradio" sam didu i mamu, a oca nisam ni smio dirati jer je to već unaprijed izgubljena bitka, zapravo uslijedilo bi tisuće pitanja i kada bi naletilo neko pitanje na koje nemam odgovora izgubio bi bitku. Nešto je bilo i od džeparca, sasvim dovoljno za patike i hlače. Morao sam pametno odigrati jer nisam smio kupiti odjednom oboje jer bi bilo sumljivo odakle mi lova.

Ponedjeljak kupljene su patike.

Ponosno sam ih doneo u svoju sobu. Prvih tri dana prošetao bi svoje patike samo po sobi i u četvrtak pala je odluka da izlaze napolje. Nakon dolaska iz škole obavezno sam ih očistio od prašine, namazao nivea kremom i spremio pored mojeg kreveta.

Slijedeća subota, ista radna akcija, traktor, motika, freza, 20 litara nafte i pravac na brdo gdje su me već čekali tri susjeda. Da stvar bude bolja odvrnio sam malo auspuh na traktoru da me moglo cijelo selo čuti i uspjelo je. Još tri susjeda su čuli da odoh u vinograde pa su požurili nebili me "uhvatili" da im sredim vinograd. Koji uspješni marketing. Imao sam posla za cijeli dan. Sve se pogodilo, lijepo vrijeme, traktor radi kao violina, susjedi sretni jer nemoraju kopati ručno, a ja, ma što sretan, pucao sam od sreće, eto meni i jakne.
Skupio sam i za jaknu, malo je mama ukrala od oca love, malo je i dida još dodao, sestru sam opeljušio da nije ni znala da je ostala bez džeparca i evo jakne. Kupio sam ju ali nisam smio obući da mi vidi otac. Pripremao sam ga u suradnji s majkom punih deset dana da mi odobri da kupim tu jaknu, premda je već odavno stajala u ormaru.
Plan je uspio, trebalo mi je skoro mjesec dana za cijelu akciju, a koji tek ponos kada dođem u školu, to se nije moglo usporediti s ničim.

Kada sam to obukao osjećao sam se kako kralj, ma što kralj bio sam CAR.

Pazio sam na moj "sveti trio" da sam obavezno patike i jaknu svako veče namazao kremom niveom ili atrix jer tada i nije bilo nikakvih sredstava za održavanje kože, a hlače, hlače su se prale obavezno ručno u vrlo mlakoj vodi bez puno praška.
Tako je to bilo u mojoj mladosti.

A sada, sada više nema meraka kako bi Mujo reko u vicevima, svega ima na svakom ćošku.